BLAŽENICA · OPATICA
Blažena Marija Magdalena Martinengo
- Spomendan
- 27. srpnja
- Razdoblje
- 18. stoljeće
- Smrt
- 1737.
Život
Blažena Marija Magdalena Martinengo, krsnim imenom Margherita, rođena je 4. listopada 1687. godine u Bresciji u plemićkoj obitelji grofa Francesca Leopolda Martinenga i Margherite Secchi d'Aragone. Majka joj je umrla pet mjeseci nakon poroda, pa je njezino rano djetinjstvo bilo povjereno sestrama ursulinkama. Bila je iznimno bistra i pobožna djevojčica, no krhkoga zdravlja. Kada je imala samo nekoliko godina, čudesno je preživjela pad pod kotače kočije sa šest upregnutih konja. U dobi od trinaest godina položila je privatni zavjet čistoće pred Bogom.
U šesnaestoj godini suočila se s pritiskom oca i braće koji su joj ugovorili sjajan brak sa sinom mletačkoga senatora, obasipajući je darovima i svjetovnim knjigama. Nakon noći provedene u žarkoj molitvi i suzama, Margherita je u prosincu 1704. godine obznanila obitelji nepokolebljivu odluku da stupi među kapucinske klarise u samostan Gospe od Snijega u Bresciji, rekavši na vratima: "Želim postati svetica". Obukla je habit 8. rujna 1705. godine, uzevši ime Marija Magdalena, a svečane zavjete položila je 1706. godine.
U samostanu je birala najskromnije poslove u kuhinji i vratarnici. Njezin je redovnički život bio obilježen strogom pokorom, postom i motrenjem Kristove muke. Iz poslušnosti ispovjedniku napisala je autobiografiju i duhovne spise prožete mističnom teologijom. Godine 1723. imenovana je meštricom novakinja, a 1732. izabrana za opaticu samostana. Zajednicom je upravljala s majčinskom blagošću, poniznošću i mudrošću. Oboljevši od tuberkuloze, preminula je u Bresciji 27. srpnja 1737. godine u pedesetoj godini života.
Čuda
Blažena Marija Magdalena nosila je nevidljive stigme Kristove muke, osjećajući svakoga petka oštre bolove u rukama, nogama i srcu, a doživjela je i otajstvo mističnoga zaruka s Kristom. Za njezinu beatifikaciju priznata su čudesna ozdravljenja Isabelle Groppelli od gnojne bolesti pluća te dvostruko ozdravljenje dječaka Giuseppea Tosija od boginja i sljepoće.
Štovanje i zaštitništvo
Blaženom ju je proglasio papa Lav XIII. 3. lipnja 1900. godine. Njezin liturgijski spomendan slavi se 27. srpnja. Njezine relikvije počivaju u crkvi samostana kapucinskih klarisa u ulici Arimanno u Bresciji. Prikazuje se u habitu klarise s trnovom krunom i raspelom u ruci.
Isti dan, 27. srpnja, slave se i
- Blaženi Bertold od Garstena, opat 12. stoljeće
- Blaženi Joakim Vilanova Camallonga, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Modest Vegas Vegas, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Robert Sutton, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Antusa Mantinejska, djevica 8. stoljeće
- Sveti Celestin I., papa 5. stoljeće
- Sveti Deziderat od Besançona, biskup 5. stoljeće
- Sveti Eklezije od Ravenne, biskup 6. stoljeće
- Sveti Galaktorij od Lescara, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Klement Ohridski, biskup 10. stoljeće
- Sveti Pantaleon (Pantelejmon), mučenik 4. stoljeće
- Blažena Lucija Bufalari, djevica 15. stoljeće
- Blažena Marija Klementa od Raspetoga Isusa Staszewska, djevica i mučenica 17. stoljeće
- Blaženi Filip Hernández Martínez, Zaharija Abadía Buesa i Jakov Ortiz Alzueta, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Nevolon, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Rajmund Palmerio, laik 12. stoljeće
- Blaženi Vilim Davies, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sedam spavača iz Efeza, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Juraj, đakon, Aurelije i Sabigoto, te Feliks i Liliosa, supružnici i mučenici 9. stoljeće
- Sveti Šimun Stupnik, redovnik 5. stoljeće
- Sveti Urs od Lochesa, opat 5. stoljeće