SVETAC · PREZBITER
Sveti Pavao od Križa
- Spomendan
- 18. listopada
- Razdoblje
- 18. stoljeće
Život
Sveti Pavao od Križa, krsnim imenom Paolo Francesco Danei, rođen je 3. siječnja 1694. godine u Ovadi pokraj Genove, u pobožnoj obitelji Luke Daneija i Anne Marije Massari. Od rane mladosti raspeta ljubav Isusa Krista bila je središte njegova razmatranja i uzor njegova života. Prvu poduku primio je od svećenika u Cremolinu, gdje se istaknuo marljivošću, svakodnevnim sudjelovanjem na svetoj misi, čestim primanjem sakramenata i dugotrajnim klanjanjem pred Presvetim Sakramentom. U devetnaestoj godini doživio je duboko nutarnje obraćenje na život neprestane molitve, pod utjecajem spisa svetoga Franje Saleškoga. Odrekao se bogatoga nasljedstva strica svećenika, zadržavši samo njegov brevijar, te je odbio ponudu za uglednu ženidbu.
Godine 1720. primio je viđenje u kojemu mu je Gospodin pokazao crni pokornički habit sa znakom muke i pozvao ga da osnuje novu redovničku zajednicu posvećenu promicanju ljubavi raspetoga Isusa. Biskup Alessandrije obukao ga je u pustinjački habit, nakon čega se Pavao povukao u usku ćeliju u Castellazzo Bormidi te u četrdesetodnevnom povlačenju sastavio pravila nove družbe, nazvane Isusovi siromasi, kasnije poznate kao pasionisti. Uskoro mu se pridružio rođeni brat Ivan Krstitelj, koji mu je ostao nerazdvojan suputnik u svim naporima i pokorama. Nakon služenja bolesnicima u rimskoj bolnici, obojicu braće za prezbitere je zaredio papa Benedikt Trinaesti 7. lipnja 1727. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.
Braća su se povukla u samotište na brdu Monte Argentario, odakle su polazila u pučke misije. Otac Pavao postao je jedan od najplodnijih i najomiljenijih propovjednika svojega doba. Obilazio je najzabačenija seoska područja gdje je vladalo duhovno neznanje, a njegovo propovijedanje Kristove muke i pokornički život poticali su na suze i obraćenje i najokorjelije grešnike. Papa Benedikt Četrnaesti potvrdio je pravila pasionista 1741. godine, a na prvom općem zboru 1747. godine otac Pavao je protiv svoje volje jednoglasno izabran za vrhovnoga poglavara, službu koju je obnašao do smrti. Godine 1771., u suradnji s majkom Crocifissom Costantini, utemeljio je i žensku klauzurnu granu pasionistkinja. Punih pedeset godina svakodnevno je molio za obraćenje Engleske i to ostavio u baštinu svojim duhovnim sinovima. Iscrpljen teškim pokorama, dugotrajnim postom i staračkom nemoći, preminuo je u Rimu 18. listopada 1775. godine.
Čuda
Sveti Pavao od Križa bio je obdaren izvanrednim mističnim darovima, zanosima, levitacijama, uvidom u tajne ljudskih srdaca i darom proroštva. Predaja bilježi brojna čudesna ozdravljenja bolesnika po njegovoj molitvi i blagoslovu raspelom, kao i neobjašnjiva umnoženja hrane za samostane u oskudici. Njegovo propovijedanje pratila su čudesa milosti: javni neprijatelji bi se mirili, zavađeni padali u zagrljaj, a okorjeli zločinci pristupali na koljenima u ispovjedaonicu, potreseni nebeskom snagom koja je zračila iz njegova lika.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Pavao od Križa u Rimskom martirologiju bilježi se 18. listopada, na dan svojega preminuća, dok se njegov liturgijski spomen u općem kalendaru slavi 19. listopada. Njegovi posmrtni ostaci s velikom se pobožnošću čuvaju u bazilici svetih Ivana i Pavla u Rimu. Papa Pio Deveti proglasio ga je blaženim 1. listopada 1852. godine, a svetim 29. lipnja 1867. godine. U bazilici svetoga Petra u Rimu podignut je njegov monumentalni mramorni kip. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u crnom pasionističkom habitu sa znakom Srca Isusova i natpisom Muka Isusa Krista na prsima, držeći u ruci veliko raspelo i krunicu.
Isti dan, 18. listopada, slave se i
- Sveti Amabil od Rioma, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Asklepijad Antiohijski, biskup 3. stoljeće
- Sveti Izak Jogues, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Luka, evanđelist 1. stoljeće
- Sveti Monon, pustinjak i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Petar Alkantarski, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Prokolo, đakon, Eutihije i Akucije, mučenici 4. stoljeće