SVETAC · PREZBITER I MUČENIK
Sveti Izak Jogues
- Spomendan
- 18. listopada
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1646.
Život
Sveti Izak Jogues rođen je 10. siječnja 1607. godine u gradu Orléansu u Francuskoj, u uglednoj građanskoj obitelji. Nakon školovanja u isusovačkom kolegiju, 1624. godine stupio je u novicijat Družbe Isusove u Rouenu. Bio je nadahnut pričama prvih misionara koji su se vraćali iz Nove Francuske u Sjevernoj Americi te je u njegovu srcu zarana niknula neugasiva želja za naviještanjem Krista među domorodcima. Za svećenika je zaređen 1636. godine u Parizu te je iste godine isplovio prema Kanadi.
Stigavši u Quebec u ljeto 1636. godine, otac Izak je zabilježio da je osjetio neizmjernu radost što može stupiti na tlo Novoga svijeta. Odmah se pridružio svetom Ivanu de Brébeufu na misijskoj postaji među Huronima uz jezero Huron. Tamo je punih šest godina nesebično djelovao, neumorno učeći huronski jezik i običaje, dijeleći sakramente i obilazeći udaljena naselja. Njegov apostolski žar doveo ga je sve do područja Velikih jezera, pa je s ocem Raymbaultom dopro do Sault Sainte Marie, postavši jedan od prvih misionara koji su pronijeli evanđelje duboko u unutrašnjost sjevernoameričkoga kontinenta.
Dana 3. kolovoza 1642. godine, dok se s Renéom Goupilom i skupinom obraćenih Hurona lađama vraćao iz Quebeca prema misijama, upali su u zasjedu ratnika plemena Mohavka iz saveza Irokeza. Iako se mogao sakriti u grmlju i pobjeći, otac Izak se dragovoljno predao kako ne bi ostavio svoje novokrštenike bez duhovne utjehe. Započelo je strahovito trpljenje. Pobjednici su ga nemilosrdno tukli toljagama, iščupali mu nokte te mu zubima grizli i kidali prste. Proveli su ga kroz mnoga sela gdje je morao prolaziti kroz šibe, dok su ga obasipali udarcima i žeravicom. U selu Ossernenon odsječen mu je palac, a njegov vjerni suputnik René Goupil ubijen je pred njegovim očima.
Otac Izak je u ropstvu kod Mohavka proveo trinaest dugih mjeseci, podnoseći glad, hladnoću i neprestana poniženja, no i u tim je mukama tješio i tajno krstio zarobljenike. U jesen 1643. godine nizozemski su mu doseljenici pomogli pobjeći te je preko Manhattana i Atlantskoga oceana stigao na obalu Francuske na sam Božić 1643. godine. Dočekan je s velikim poštovanjem na dvoru, a papa Urban Osmi udijelio mu je izvanrednu povlasticu da smije slaviti svetu misu unatoč unakaženim i osakaćenim rukama, nazvavši ga živim Kristovim mučenikom.
No svetačka čežnja za spasenjem duša nije mu dala mira. Već u proljeće 1644. godine vratio se u Kanadu. Godine 1646. uspješno je predvodio mirovno poslanstvo k Irokezima i tom je prigodom jezero koje su domorodci zvali Horicon nazvao Jezerom Presvetoga Sakramenta. U rujnu iste godine krenuo je i po treći put među Mohavke kao navjestitelj evanđelja, premda je znao da su u plemenu izbile bolesti i nerodica, za što su praznovjerni vračevi optužili njega. Kad se približio selu Ossernenon, uhvaćen je, svučen i pretučen. Dana 18. listopada 1646. godine, dok je ulazio u jednu kolibu, mučki je ubijen udarcem tomahawka u glavu, a potom mu je tijelo bačeno u rijeku Mohawk.
Čuda
Sveti Izak Jogues bio je obdaren osobitim mističnim milostima i nebeskim viđenjima tijekom dugotrajnoga sužanjstva. U trenutcima najvećih tjelesnih tjeskoba Gospodin ga je krijepio viđenjima koja su mu davala nadljudsku snagu za podnošenje muka i ulijevala mir u njegovo srce. Čudesno je bilo i samo njegovo preživljavanje višemjesečnih okrutnih mučenja i rana koje bi u redovitim okolnostima bile smrtonosne. Nakon njegove smrti i zagovora kanadskim mučenicima zabilježena su brojna uslišanja i duhovna obraćenja među samim plemenima koja su ih progonila.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Izaka Joguesa u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 18. listopada, a zajednički spomendan sa sjevernoameričkim mučenicima 19. listopada. Blaženim ga je proglasio papa Pio Jedanaesti 21. lipnja 1925. godine, a isti ga je papa proglasio svetim 29. lipnja 1930. godine. Na mjestu njegova mučeništva u Auriesvilleu, u državi New York, podignuto je velebno nacionalno svetište Sjevernoameričkih mučenika. U likovnoj umjetnosti sveti se Izak prikazuje u crnom isusovačkom habitu, s raspelom u ruci, s osakaćenim prstima i ranama na glavi, okružen mučeničkim oruđem poput tomahawka.
Isti dan, 18. listopada, slave se i
- Sveti Amabil od Rioma, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Asklepijad Antiohijski, biskup 3. stoljeće
- Sveti Luka, evanđelist 1. stoljeće
- Sveti Monon, pustinjak i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Pavao od Križa, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Petar Alkantarski, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Prokolo, đakon, Eutihije i Akucije, mučenici 4. stoljeće