SVETAC · PREZBITER I MUČENIK
Sveti Ivan de Brébeuf
- Spomendan
- 16. ožujka
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1649.
Među najštovanijima: Najštovaniji na engleskom području
Život
Sveti Ivan de Brébeuf rođen je 25. ožujka 1593. godine u mjestu Condé-sur-Vire u Normandiji. Iako je u svojoj skromnosti isprva želio postati redovnički brat laik, stupio je u novicijat Družbe Isusove u Rouenu 1617. godine. Imao je izuzetnu tjelesnu snagu, no u dvadeset i osmoj godini obolio je od teškoga oblika sušice, što mu je prekinulo redoviti tijek studija, pa je stekao samo nužnu bogoslovnu izobrazbu. Za svećenika je zaređen u katedrali u Pontoiseu u veljači 1622. godine. Budući da se odlikovao iznimnim darom za jezike i žarkom čežnjom za spasenjem duša, provincijal ga je 1625. godine odredio za misije u Novoj Francuskoj, današnjoj Kanadi.
U Quebec je stigao u lipnju 1625. godine. Odmah je pošao među domorodce, provevši pet zimskih mjeseci u njihovim šatorima, a u proljeće 1626. godine uputio se u kanuu prema Velikim jezerima, na pogibeljan put k narodu Hurona. Utemeljio je misiju Ihonatiria uz zaljev Georgian Bay. Nakon što su Englezi 1629. godine privremeno zauzeli Quebec, morao se vratiti u Francusku, gdje je položio svečane redovničke zavjete, no čim je kolonija vraćena Francuskoj, već u svibnju 1633. godine ponovno je bio na putu k Huronima. Sljedećih šesnaest godina Ivan je neumorno živio među domorodcima, podnoseći glad, studen, bolesti i stalne pogibli. Govorio je da su sve te patnje samo ruže u usporedbi s onim što ga čeka na kraju.
Huroni su ga zvali Échon. Ivan je duboko proniknuo u njihov jezik i običaje, preveo katekizam, sastavio rječnik i napisao prvu huronsku božićnu pjesmu „Iesous Ahatonnia“. Godine 1640. pokušao je navijestiti evanđelje i susjednim plemenima, a kasnije je upravljao središnjom misijskom postajom Sainte-Marie. Kada je buknuo krvavi rat između plemena Irokeza i Hurona, Ivan je odbio sve ponude da se skloni na sigurno. Dana 16. ožujka 1649. godine irokeški su ratnici napali misijsko selo Saint-Louis. Ivan de Brébeuf i njegov subrat Gabrijel Lalemant ostali su uz svoje stado, krsteći katekumene i podjeljujući odrješenje, sve dok nisu zarobljeni i odvučeni u utvrđeno selo Saint-Ignace.
Tamo su podnijeli neopisiva mučenja. Vezali su ih uz stupove, a otac Ivan je prije vezivanja s ljubavlju poljubio stup svoje muke. Progonitelji su ga tukli toljagama, rezali mu tijelo noževima, a iz rugla prema svetom krštenju polijevali mu glavu kipućom vodom. Oko vrata su mu stavili ogrlicu od užarenih sjekira te mu u grlo gurnuli usijano željezo kako bi ušutkali njegov glas kojim je do zadnjega daha hrabrio okupljene kršćane. Kroz sve te strahote nije pustio ni najmanjega jauka. Kad je izdahnuo, divlji su mu neprijatelji rasjekli prsa i pojeli srce, zadivljeni njegovom nadljudskom hrabrošću.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Ivan de Brébeuf slavi se na dan svojega mučeništva, 16. ožujka, a s ostalim kanadskim mučenicima spominje se 19. listopada. Njegovo tijelo subraća su s poštovanjem pokopala, a glava se kao dragocjena relikvija čuva u bolnici Hôtel-Dieu u Quebecu. Papa Pio Jedanaesti proglasio ga je blaženim 1925. godine, a svetim 29. lipnja 1930. godine, zajedno sa sedmoricom drugova. U Kanadi uživa iznimno štovanje te je proglašen jednim od nebeskih zaštitnika Kanade. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u isusovačkom ruhu, s raspelom u ruci, mučeničkom palmom, stupom za mučenje i tomahawkom. Vjernici mu se utječu za misionarski žar, jakost u vjeri i strpljivo podnošenje nevolja.
Isti dan, 16. ožujka, slave se i
- Sveta Euzebija od Hamagea, opatica 7. stoljeće
- Sveti Heribert od Kölna, biskup 11. stoljeće
- Sveti Julijan iz Anazarba, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Papa iz Seleukije, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Amias i Robert Dalby, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Ivan Sordi (Cacciafronte), biskup i mučenik 12. stoljeće
- Sveti Hilarije, biskup, i Tacijan, mučenici 3. stoljeće