BLAŽENIK · MUČENIK
Blaženi Ambrozije Fernandes
- Spomendan
- 7. siječnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
Život
Blaženi Ambrozije Fernandes rođen je oko 1551. godine u mjestu Xisto kod Póvoa de Varzim u Portugalu. U mladosti je bio privučen duhom pustolovine te se, vođen nadom u brzo bogaćenje i stjecanje vremenitoga dobitka, ukrcao na brod koji je plovio prema portugalskim naseljima na Dalekom istoku. Na dugotrajnom putovanju prema Japanu njegov je brod zahvatila silovita oluja u kojoj je jedva izbjegao brodolom i smrt. Taj je pogibeljni događaj u korijenu promijenio njegovo shvaćanje svijeta. Uvidjevši prolaznost zemaljskih dobara, mladić je odlučio napustiti svoje prijašnje nakane i posve se posvetiti služenju živome Bogu.
Zatražio je prijem u Družbu Isusovu te je 1577. godine položio redovničke zavjete kao brat pomoćnik ili laik. Njegova je zadaća bila vjerno pomagati svećenicima misionarima u njihovim neumornim pastoralnim pohodima. Punih četrdeset godina, sve do 1616. godine, brat Ambrozije ponizno je i požrtvovno pratio propovjednike po raznim krajevima Japana, noseći terete, pripremajući sve za sveta bogoslužja i dijeleći s njima sve napore apostolskoga života.
Kada su japanske vlasti pokrenule nemilosrdan progon protiv kršćana i donijele proglas o izgonu misionara, brat Ambrozije odbio je napustiti zemlju. Ostao je u tajnosti uz slavnoga isusovca Karla Spinolu. Skrivali su se po kršćanskim domovima, hraneći vjeru progonjenih obraćenika. Naposljetku su uhićeni u kući portugalskih trgovaca Domingosa i Izabele Fernandes.
Brat Ambrozije odveden je u zloglasnu planinsku tamnicu Suzuta kod Ōmure pokraj Nagasakija. Ondje je proveo četiri duge godine u strahovitim uvjetima. Zatvorenici su trpjeli nepodnošljivu hladnoću, glad, zlostavljanja i tjeskobu. Iscrpljen teškim zatvorskim stegama, zlostavljanjima i bolestima, ali nepokolebljiv u svojoj ljubavi prema Kristu, blaženi Ambrozije Fernandes izdahnuo je u tamnici 7. siječnja 1620. godine, primivši mučenički vijenac.
Štovanje i zaštitništvo
Blaženi Ambrozije Fernandes slavi se 7. siječnja, a zajednički se s ostalim japanskim mučenicima časti i u skupnim spomenima. Njegovo postojano trpljenje u tamnici Crkva je prepoznala kao pravo mučeništvo podneseno iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Papa Pio Deveti svečano ga je proglasio blaženim 7. srpnja 1867. godine u Rimu, zajedno s ocem Karlom Spinolom i velikom skupinom mučenika koji su prolili krv ili preminuli u tamnicama Japana. U umjetnosti se prikazuje u jednostavnom redovničkom odijelu, s lancima na rukama ili s mučeničkom palmom.
Isti dan, 7. siječnja, slave se i
- Blažena Marija Terezija Haze, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Matej Guimerà iz Agrigenta, biskup 15. stoljeće
- Sveti Aldrik od Le Mansa, biskup 9. stoljeće
- Sveti Kir Carigradski, biskup 8. stoljeće
- Sveti Krispin I. od Pavije, biskup 5. stoljeće
- Sveti Lucijan Antiohijski, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Polieukt, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Rajmund Penjafortski, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Valentin Retski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Josip Tuấn, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Knut Lavard, mučenik 12. stoljeće
- Sveti Tillo (Tilon), redovnik 8. stoljeće
- Sveti Valentinijan od Chura, biskup 5. stoljeće