SVETAC · PREZBITER
Sveti Ivan Krstitelj od Začeća García
- Spomendan
- 14. veljače
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1613.
Život
Sveti Ivan Krstitelj od Začeća, krsnim imenom Juan García Xixón, rođen je 10. srpnja 1561. godine u mjestu Almodóvar del Campo u španjolskoj pokrajini La Mancha, kao peto od osmero djece plemenitih roditelja Marcosa i Isabel López-Rico. Od rane dobi bio je privučen molitvi i sabranosti, a kada je imao petnaest godina, njegovu je obitelj pohodila velika mističarka sveta Terezija Avilska, koja je proročki prepoznala dječakovu svetost i prorekla da će biti obnovitelj jednoga velikoga reda. Nakon studija gramatike i bogoslovlja u Baezi i Toledu, Juan je u lipnju 1580. godine stupio u Red Presvetoga Trojstva (trinitarce), utemeljen u dvanaestom stoljeću radi otkupa kršćanskih robova.
Svečane zavjete položio je 29. lipnja 1581. godine, a za svećenika je zaređen 1585. godine u Alcali. Brzo se pročuo kao izvrstan i plodan propovjednik u Sevilli i drugim gradovima. Međutim, u redu je vladala popustljivost i odstupanje od prvotne stege. Ponesen duhom obnove i mističnim poticajem koji je primio razmišljajući o značenju trinitarskoga habita, Juan je 1596. godine stupio u samostan u Valdepeñasu kako bi oživio prvotno pravilo strogoga siromaštva, noćne molitve i odricanja od mesa. Kada su ga subraća napustila uplašena strogošću života, Ivan se nije obeshrabrio, nego je rekao: »Ovo djelo nije moje, nego Božje. Ako mnogi odu, On će pozvati druge«.
U kolovozu 1597. godine uputio se u Rim kako bi od pape Klementa VIII. zatražio potvrdu obnove. Unatoč spletkama i klevetama onih koji su se protivili reformi, papa je 20. kolovoza 1599. godine bulom odobrio osnutak bosonogih trinitaraca. Uzevši redovničko ime Ivan Krstitelj od Začeća, svetac se vratio u Španjolsku, gdje je u Valdepeñasu započeo novicijat sa šesnaestoricom novih redovnika. Uslijedile su godine teških napora, progona i podmetanja od strane nereformirane braće, koja su čak noću na juriš zauzela samostan i zatočila ga. No Ivan je sve podnosio s evanđeoskom blagošću i strpljivošću. Utemeljio je osamnaest samostana za redovnike i jedan za redovnice diljem Španjolske, uključujući Madrid, Salamanku, Sevillu i Córdobu. Bio je duboki mistički pisac koji je ostavio brojna djela o molitvi, duhovnom usponu i ljubavi prema Kristu patniku. Iscrpljen teškom bolešću bubrega, predao je dušu Stvoritelju u Córdobi 14. veljače 1613. godine, u pedeset i drugoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Pio VII. proglasio ga je blaženim 21. rujna 1819. godine, a papa Pavao VI. svečano ga je kanonizirao 25. svibnja 1975. godine, nazvavši ga neumornim slugom Božjim koji je kroz teške nevolje obnovio svoju redovničku obitelj. Njegov liturgijski spomendan slavi se 14. veljače, na dan njegova preminuća. Njegove se relikvije s poštovanjem čuvaju u crkvi bosonogih trinitaraca u Córdobi. U umjetnosti se prikazuje u bijelom trinitarskom habitu s crveno-plavim križem na prsima, bosonog u sandalama, s perom u ruci ili u zanosu pred Presvetim Trojstvom.
Isti dan, 14. veljače, slave se i
- Sveti Antonin iz Sorenta, opat 7. stoljeće
- Sveti Auksencije iz Bitinije, prezbiter i arhimandrit 5. stoljeće
- Sveti Ćiril, monah, i Metod, biskup 2. stoljeće
- Sveti Eleukadij od Ravenne, biskup 2. stoljeće
- Sveti Nostrijan Napuljski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Valentin, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Vincent Vilar David, mučenik 20. stoljeće
- Sveti Basijan, Tonion, Prot, Lucije, Kirion, Agaton, Mojsije, Dionizije i Amonije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Vital od Spoleta, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Zenon, mučenik 3. stoljeće