Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Franjo Solano

Sveti Franjo Solano
Klikni za povećanje
×
Sveti Franjo Solano
Sveti Franjo Solano. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Franjo Solano

Spomendan
14. srpnja
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1610.

Život

Sveti Franjo Solano rođen je 10. ožujka 1549. godine u Montilli, u biskupiji Córdoba u Španjolskoj, u plemićkoj i pobožnoj obitelji Matea Sáncheza Solana i Ane Jiménez. Školovao se kod isusovaca, no privučen siromaštvom svetoga Franje Asiškoga, u dvadesetoj godini života stupio je u novicijat Manje braće u Montilli. Svečane zavjete položio je 1569. godine, a za svećenika je zaređen 1576. godine u Sevilli. Kao mladi redovnik posluživao je u samostanskoj kućici načinjenoj od blata i trske, provodeći noći u molitvi i postu. Kada je kuga pogodila grad Montoro i Granadu, Franjo je nesebično njegovao bolesnike i umiruće. Gorio je od želje za mučeništvom u Africi, no Providnost mu je namijenila polje rada u Novome svijetu.

Godine 1589. otplovio je u Ameriku. Nakon što je prešao panamsku prevlaku, ukrcao se na brod za Peru. Brod je u strašnoj oluji doživio brodolom i razbio se o hridi, no Franjo je odbio ući u čamac za spašavanje kako bi ostao s napuštenim robovima na olupini, tješeći ih i krsteći, sve dok nakon tri dana nisu spašeni. Punih dvadeset godina proveo je u misionarskom radu u nepreglednim krajevima Tucumána i Chaca u današnjoj Argentini i Paragvaju. Pješice je prelazio golema prostranstva, pronalazio divlja plemena i naviještao im Krista. Budući da je bio izvrstan glazbenik, domorodcima je svirao na violini i pjevao pobožne pjesme, čime je smekšavao i najtvrđa srca. Zbog nebrojenih čudesa i silnoga uspjeha prozvan je Čudotvorcem Novoga svijeta.

Oko 1601. godine premješten je u Limu, gdje je postao gvardijan franjevačkoga samostana. Ondje se posvetio obraćenju španjolskih doseljenika, pozivajući ih na iskreno pokajanje i napuštanje nepravednoga života. Prilikom propovijedi u gradu Trujillu 1610. godine javno je prorekao propast grada od potresa, što se točno ispunilo osam godina kasnije. Predosjetivši svoj odlazak s ovoga svijeta, predao je dušu Gospodinu u samostanu u Limi 14. srpnja 1610. godine, dok su braća pjevala hvalospjeve, a cijeli je grad oplakivao svoga dobročinitelja.

Čuda

Gospodin je svetoga Franju obdario nevjerojatnim darom jezika: unatoč mnoštvu teških domorodačkih narječja, u kratkom ih je vremenu sve svladao, a predaja bilježi da je često govorio jednim jezikom pred pripadnicima različitih plemena i svi su ga savršeno razumjeli. Posjedovao je čudesnu vlast nad stvorenjima: šumske ptice slijetale su na njegove ruke i pjevale s njim, a divlje su mu se zvijeri pokoravale. Za vrijeme jedne borbe bikova u gradu San Miguel, razbješnjeli bik pobjegao je u grad i sijao strah među stanovništvom, no čim je prišao Franji, smirio se, ponizno mu polizao ruke i dopustio da ga svetac mirno odvede natrag. Za života u Španjolskoj i Americi njegova je molitva izliječila nebrojene bolesnike, a prorekao je i točan dan svoje smrti.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Klement X. proglasio ga je blaženim 1675. godine, a papa Benedikt XIII. uvrstio ga je među svete 27. prosinca 1726. godine. Njegov se spomendan u općem kalendaru slavi 14. srpnja, a u franjevačkom redu 24. srpnja. Tijelo mu se časti u franjevačkoj crkvi u Limi. U umjetnosti se redovito prikazuje u franjevačkom habitu, s raspelom i violinom u ruci, okružen domorodcima koji ga s poštovanjem slušaju. Glavni je nebeski zaštitnik Argentine, Bolivije, Čilea, Paragvaja i Perua, grada Lime te franjevačkih misija.

Isti dan, 14. srpnja, slave se i