SVETAC · PREZBITER
Sveti Kamilo de Lellis
- Spomendan
- 14. srpnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1614.
Život
Sveti Kamilo de Lellis rođen je 25. svibnja 1550. godine u Bucchianicu u Abruzzu u Italiji, u plemićkoj obitelji časnika Giovannija i Camille Compelli, koja ga je rodila u dobi od gotovo šezdeset godina. Rano je izgubio majku, a otac ga je poveo sa sobom u vojnički život. Kao mladić služio je kao plaćenik u mletačkoj i napuljskoj vojsci, boreći se protiv Osmanlija. U vojsci se odao teškom poroku kockanja, prokockavši sav imetak i dospjevši do ruba gladi i potpunoga siromaštva.
Godine 1575., dok je radio kao fizički radnik na gradnji kapucinskoga samostana u Manfredoniji, potaknut razgovorom s gvardijanom doživio je u "Dolini pakla" duboko obraćenje i odlučio promijeniti život. Želio je stupiti među kapucine, no odbijen je zbog teške gnojne rane na nozi koju je zadobio u ratu i od koje je patio cijeloga života. Otišao je u bolnicu svetoga Jakova za neizlječive u Rimu radi liječenja, gdje se zaposlio kao poslužitelj i bolničar.
Gledajući tešku zapuštenost i bezobzirnost plaćenih njegovatelja prema bolesnicima, Kamilo je u svakom patniku prepoznao samoga Isusa Krista. Pod duhovnim vodstvom svetoga Filipa Nerija završio je teološki studij na isusovačkom kolegiju u Rimu te je na Duhove 1584. godine zaređen za svećenika. Iste je godine utemeljio Red redovničkih klerika poslužitelja bolesnika (kamilijanci), čiji su članovi uz tri redovnička zavjeta polagali i četvrti: da će služiti bolesnima i kužnima čak i uz opasnost za vlastiti život. Na svoje habite stavili su crveni križ, koji je postao preteča današnjega znaka milosrđa.
Kamilo i njegova braća herojski su dvorili bolesnike po rimskim bolnicama i domovima, napose tijekom pošasti gladi i kuge 1590. godine. Otvarao je bolnice u Napulju, Milanu, Genovi i Palermu. Iako je sam trpio strašne bolove od pet teških tjelesnih bolesti, puzeći bi ustajao iz kreveta noću kako bi obilazio bolesnike. Preminuo je u Rimu 14. srpnja 1614. godine u dobi od šezdeset i četiri godine.
Čuda
Sveti Kamilo posjedovao je dar proricanja, čitanja srdaca i čudotvornih ozdravljenja. Bolesnici koje bi blagoslovio često bi trenutno ozdravljali, a za vrijeme kuge njegovo je posredovanje spasilo bezbrojne živote. Nakon njegove smrti relikvija njegova srca i tijela ostala je izvorom mnogih nadnaravnih uslišanja.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Benedikt XIV. 29. lipnja 1746. godine, nakon beatifikacije 1742. godine. Papa Lav XIII. proglasio ga je 1886. godine, zajedno sa svetim Ivanom od Boga, sveopćim zaštitnikom bolesnika i bolnica, a papa Pio XI. imenovao ga je 1930. godine zaštitnikom medicinskih sestara i bolničara. Njegov liturgijski spomendan slavi se 14. srpnja. Njegovo tijelo počiva pod oltarom crkve svete Marije Magdalene u Rimu, a relikvija srca u matičnom samostanu. Zaštitnik je Abruzza, vojnoga saniteta i ovisnika o kocki.
Isti dan, 14. srpnja, slave se i
- Blažena Anđelina od Marsciana, udovica 15. stoljeće
- Blaženi Gaspar de Bono, prezbiter 17. stoljeće
- Blaženi Hroznata, mučenik 13. stoljeće
- Blaženi Rikard Langhorne, mučenik 17. stoljeće
- Sveta Toskana, redovnica 14. stoljeće
- Sveti Franjo Solano, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Vincent (Madelgar), opat 7. stoljeće
- Blaženi Ghebre Mihael, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Ivan Wang Guixin, mučenik 20. stoljeće
- Sveti Marcelin, prezbiter i redovnik 8. stoljeće
- Sveti Optacijan od Brescie, biskup 5. stoljeće