Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Spomen › Blaženi Hipolit Galantini

BLAŽENIK · LAIK

Blaženi Hipolit Galantini

Spomendan
20. ožujka
Razdoblje
17. stoljeće

Život

Blaženi Hipolit Galantini rođen je 14. listopada 1565. godine u Firenci, u skromnoj obitelji tkalca svile. Od ranoga djetinjstva otac ga je uvodio u tkalački zanat, no u dječakovu se srcu zarana razvila snažna privrženost vjeri i naviještanju kršćanskoga nauka. Već kao dječak okupljao je svoje vršnjake na ulicama i trgovima te ih s velikim žarom i jasnoćom poučavao vjerskim istinama. Njegovu iznimnu pobožnost i rijedak dar za katehezu primijetio je tadašnji firentinski nadbiskup Alessandro de' Medici, kasniji papa Lav Jedanaesti. Zadivljen mladićevom zrelošću, nadbiskup ga je, premda je Hipolit bio tek neuki mladić i ostao laik do kraja života, postavio za učitelja kršćanskoga nauka pri crkvi Santa Lucia al Prato.

U dobi od sedamnaest godina Hipolit je pokušao stupiti među kapucine, no odbijen je zbog krhkoga i slaboga zdravlja. Shvativši to kao znak Božje providnosti, odlučio se u potpunosti posvetiti apostolatu među svjetovnjacima. Preuzeo je vodstvo laičkih bratovština, provodeći život u izuzetnoj strogosti, neprestanoj molitvi, dugotrajnom postu i noćnim bdjenjima, istodobno nastavljajući pomagati ocu u radionici kako bi privrijedio za kruh. Njegov genijalni pedagoški pristup privlačio je stotine djece i odraslih, ponajprije iz najsiromašnijih i zapuštenih slojeva.

Franjevci iz samostana Ognissanti darovali su mu zemljište, na kojemu je uz novčanu pomoć nadbiskupa i velikaške obitelji 1602. godine započeo gradnju velikoga oratorija, posvećenoga svetom Franji Asiškom. Ondje je 1604. godine osnovao Bratovštinu svetoga Franje od kršćanskoga nauka, zajednicu vjernika laika posvećenu sustavnom podučavanju vjere. Članovi bratovštine postali su u narodu poznati pod imenom vanchetoni, što je označavalo njihov običaj da u procesijama i molitvama hode u potpunoj, pobožnoj tišini. Zbog svoga neumornog rada na vjerskom odgoju Hipolit je nazvan apostolom Firence, a bratovština se ubrzo proširila po drugim gradovima Toskane i Emilije.

Njegov silan uspjeh izazvao je zavist i neprijateljstvo pojedinaca, koji su ga lažno optuživali za krivovjerje i šizmu, pa čak i pokušali ubiti, no on je sve klevete podnosio s evanđeoskom blagošću te je pred crkvenim vlastima u potpunosti opravdan. Pred kraj života hodočastio je u Loreto, povjerivši svoje djelo zaštiti Majke Božje. Iscrpljen bolestima i strogim pokorama, blaženi Hipolit Galantini predao je svoju čistu dušu Bogu u Firenci 20. ožujka 1619. godine.

Čuda

Gospodin je život blaženoga Hipolita pratio vidljivim čudesnim zahvatima. Tijekom života čudesno je preživio teški pad u rijeku Arno i opaku pošast kuge koja je harala gradom. Pripisivali su mu se darovi proricanja, duhovnoga uvida u savjesti i čudesnih iscjeljenja bolesnika po njegovoj usrdnoj molitvi. Na dan njegova preminuća tolika je rijeka vjernika pohrlila k njegovu odru kako bi dotaknula njegovo tijelo i izmolila zdravlje da je nadbiskup morao zaprijetiti crkvenim kaznama kako bi se spriječio metež oko odra. Na njegovu su se grobu ubrzo dogodila mnoga čudesna ozdravljenja.

Štovanje i zaštitništvo

Blaženi Hipolit Galantini u Rimskom martirologiju slavi se 20. ožujka, na dan svoga rođenja za nebo, dok je u liturgijskom kalendaru njegov spomen postavljen na 3. listopada, uz početak vjeronaučne i katehetske godine. Papa Benedikt Četrnaesti potvrdio je herojski stupanj njegovih kršćanskih kreposti 1756. godine, a papa Lav Dvanaesti svečano ga je proglasio blaženim 19. lipnja 1825. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.

Isti dan, 20. ožujka, slave se i