Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Jozafat Kuncevič

Sveti Jozafat Kuncevič
Klikni za povećanje
×
Sveti Jozafat Kuncevič
Sveti Jozafat Kuncevič. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I MUČENIK

Sveti Jozafat Kuncevič

Spomendan
12. studenoga
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1623.

Život

Sveti Jozafat Kuncevič rođen je oko 1580. godine u gradu Volodimiru u Voliniji, u današnjoj Ukrajini. Krsnim imenom zvao se Ivan. Potjecao je iz plemićke, ali osiromašene obitelji vijećnika Gavrila Kunceviča, koja je pripadala istočnoj Crkvi. Od malih nogu odlikovao se rijetkom pobožnošću i ljubavlju prema bogoslužju: rano je naučio crkvenoslavenski jezik i napamet znao gotovo cijeli časoslov, iz kojega se svakodnevno molio. Kada ga je otac poslao u Vilnius na trgovački nauk, mladić je sve slobodno vrijeme posvećivao molitvi i čitanju svetih knjiga, odolijevajući sablaznima velikoga grada. Trgovac kod kojega je služio ponudio mu je čitav svoj imetak i ruku svoje kćeri, no Ivan je to odbio radi ljubavi prema redovničkom pozivu.

U Vilniusu se upoznao s Josipom Veljaminom Rutskim i pokretom koji je težio sjedinjenju s Rimom nakon Brestske unije 1596. godine. Godine 1604. stupio je u bazilijanski samostan Presvetoga Trojstva u Vilniusu, uzevši redovničko ime Jozafat. Živio je izrazito strogim pokorničkim životom, provodeći noći u molitvi i činjenju metanija uz riječi: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku. Za svećenika je zaređen 1609. godine. Zajedno s Rutskim obnovio je monaški život bazilijanaca te je postao gvardijan i arhimandrit. Godine 1617. posvećen je za biskupa, a 1618. godine postao je nadbiskup Polocka.

Kao nadbiskup Jozafat je gorio od ljubavi prema crkvenom jedinstvu i vjernosti Petrovu nasljedniku, istodobno gajeći najdublju pobožnost prema istočnom bizantsko slavenskom obredu. Obnavljao je zapuštene crkve, izdao katekizam za svećenstvo, sazivao biskupijske sinode i uveo stegu među klerom. Neumorno je propovijedao ne samo u crkvama nego i po trgovima, bolnicama i tamnicama, privlačeći tisuće ljudi u puno katoličko zajedništvo svojom blagošću i ljubavlju prema siromasima. Zbog njegova silnog uspjeha protivnici unije prozvali su ga kradljivcem duša te su raspaljivali mržnju protiv njega.

U jesen 1623. godine nadbiskup je pošao u pastoralni pohod gradu Vitebsku u Bjelorusiji, iako je bio svjestan da mu neprijatelji pripremaju ubojstvo. Odbio je sve prijedloge za bijeg, rekavši da je spreman proliti krv za jedinstvo svete Crkve. Dana 12. studenoga 1623. godine razbješnjela gomila provalila je u nadbiskupsku palaču. Sveti Jozafat izišao je pred njih govoreći: Ako tražite mene, evo me, zašto napadate moje ljude?. U tom trenutku napadači su ga oborili udarcem sjekire u glavu, ustrijelili ga i njegovo tijelo vukli ulicama te ga bacili u rijeku Dvinu. Njegova mučenička smrt urodila je mnogim obraćenjima, a i sami su se ubojice kasnije pokajali i prihvatili crkveno jedinstvo.

Čuda

Sveti Jozafat bio je obdaren mnogim milostima i darom obraćanja najtvrdokornijih grešnika. Kada su nakon mučeništva vjernici izvukli njegovo tijelo iz rijeke Dvine, ono je čudesno sjalo neobičnim svjetlom. Pet godina nakon njegove smrti tijelo je ekshumirano pred papinskim povjerenstvom te je pronađeno posve neraspadnuto i gipko, a na njegovu su se grobu dogodila brojna čudesna ozdravljenja i obraćenja.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Jozafata u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 12. studenoga, na dan njegova mučeništva. Njegove svete relikvije prošle su dug put kroz povijest te danas počivaju pod oltarom svetoga Bazilija Velikoga u bazilici svetoga Petra u Rimu, kamo ih je 1963. godine dao prenijeti papa Pavao Šesti. Papa Urban Osmi proglasio ga je blaženim 1643. godine, a papa Pio Deveti uvrstio ga je u popis svetaca 29. lipnja 1867. godine. Papa Pio Jedanaesti posvetio mu je 1923. godine encikliku Ecclesiam Dei. Sveti Jozafat časti se kao nebeski zaštitnik crkvenoga jedinstva, Ukrajine, Bjelorusije i istočnih katoličkih Crkava. U ikonografiji se prikazuje u istočnom biskupskom ruhu (omoforu) s križem, sjekirom kojom mu je probijena glava i palmom mučeništva.

Isti dan, 12. studenoga, slave se i