SVETICA · UDOVICA I MUČENICA
Sveta Ana Line
- Spomendan
- 27. veljače
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1601.
Život
Sveta Ana Line, rođena kao Alice Higham oko 1563. godine u Dunmowu u grofoviji Essex, potjecala je iz bogate i utjecajne puritanske obitelji Williama Highama. Kada je u mladosti, zajedno s mlađim bratom Williamom, spoznala istinu katoličke vjere i primila sveto krštenje, uzela je ime Ana. Taj je korak razbjesnio njezina oca koji se obogatio na oduzetim crkvenim imanjima: prokleo je svoju djecu, razbaštinio sina i Ani uskratio svaki miraz. U veljači 1583. godine Ana se udala za Rogera Linea, vjernoga katoličkog povratnika koji je također zbog vjere bio razbaštinjen.
Mladi su supružnici živjeli u Londonu i potajno sudjelovali na svetim misama. Ubrzo su otkriveni: Roger je uhićen, osuđen i prognan u Flandriju, gdje je preminuo u izgnanstvu 1594. godine. Ostavši mlada udovica krhkoga zdravlja i pogođena čestim groznicama, Ana se posve predala Bogu i položila privatne zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Isusovački misionar otac John Gerard povjerio joj je iznimno pogibeljnu službu: upravljanje tajnom kućom utočišta u Londonu za katoličke svećenike koji su skrovito djelovali u Engleskoj. Punih šest godina Ana je s izvanrednom razboritošću, hrabrošću i majčinskom ljubavlju vodila ta skloništa, nabavljajući hranu, pripremajući misno ruho i skrivajući progonjene pastire pred kraljevskim uhodama.
Na blagdan Svijećnice, 2. veljače 1601. godine, u njezinu se domu okupilo mnoštvo vjernika na svečanu misu i blagoslov svijeća. Susjedi su primijetili neuobičajeno kretanje i pozvali stražare koji su provalili u kuću. Otac Francis Page uspio se skloniti u skrovitu nišu i potom pobjeći, no oltar pripremljen za misu poslužio je kao dokaz za uhićenje Ane Line. Zatočena je u zloglasni zatvor Newgate.
Na suđenje u Old Bailey 26. veljače 1601. dovedena je na nosiljci jer od visoke vrućice nije mogla stajati na nogama. Sudac Popham osudio ju je na smrt vješanjem prema zakonu kraljice Elizabete I. Ana je pred sudom neustrašivo izjavila: "Ni najmanje ne žalim što sam pružila utočište katoličkom svećeniku; jedino žalim što ih nisam mogla primiti još tisuću". Dana 27. veljače 1601. dovedena je na stratište Tyburn u Londonu. Prva je stupila na vješala, a s njom su mučeništvo podnijeli i svećenici blaženi Marko Barkworth i blaženi Roger Filcock, njezin dugogodišnji ispovjednik. Poljubivši vješala i moleći za svoje progonitelje, predala je svoju dušu Gospodinu.
Štovanje i zaštitništvo
Svetom ju je proglasio papa Pavao VI. 25. listopada 1970. godine u zboru Četrdeset mučenika Engleske i Walesa, nakon što ju je Pio XI. beatificirao 1929. godine. Njezin osobni liturgijski spomendan slavi se 27. veljače, dok se u engleskim biskupijama časti i 30. kolovoza zajedno sa svetom Margaretom Ward i Margaretom Clitherow. Njezin lik s poštovanjem se časti u župnim crkvama u Great Dunmowu i Londonu. Prikazuje se s palmom mučeništva i ključevima skrovišta u rukama.
Isti dan, 27. veljače, slave se i
- Blažena Franciska Ana od Žalosne Gospe Cirer Carbonell, djevica 19. stoljeće
- Blažena Marija od Isusa Deluil-Martiny, djevica i mučenica 19. stoljeće
- Blažena Marija od Ljubavi Duha Svetoga Brader, djevica 20. stoljeće
- Sveta Honorina, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Baldomir od Lyona, podđakon 7. stoljeće
- Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe Possenti, redovnik 19. stoljeće
- Sveti Grgur Narečki, monah i crkveni naučitelj 11. stoljeće
- Sveti Luka od Messine, opat 12. stoljeće
- Blaženi Vilim Richardson, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Bazilije i Prokopije Dekapolit, monasi 9. stoljeće
- Sveti Beza, vojnik i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Julijan i Eun, mučenici 3. stoljeće