BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Katarina Tekakwitha
- Spomendan
- 17. travnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
Život
Sveta Katarina Tekakwitha, nazvana "Ljiljan Mohawka", rođena je 1656. godine u selu Ossernenon (današnji Auriesville u New Yorku), u zemlji Mohawka. Njezin otac bio je poganski mohawški poglavica, a majka kršćanska pripadnica plemena Algonkina koja je bila zarobljena i udana za poglavicu. Kada su Katarini bile četiri godine, strašna epidemija boginja poharala je njezino selo, usmrtivši joj oca, majku i mlađega brata. Mala je Katarina preživjela, no bolest joj je trajno oštetila vid i ostavila duboke ožiljke na licu. Zbog slaboga vida dobila je ime Tekakwitha, što na jeziku njezina naroda znači "ona koja pipa put pred sobom".
Usvojio ju je stric, ugledni poglavica koji je bio izraziti protivnik kršćanstva. Odgajana u tradicionalnom duhu svoga plemena, Tekakwitha se ipak odlikovala skromnošću, marljivošću, šutnjom i izbjegavanjem raskalašenih običaja. Kada su u selo stigli francuski isusovački misionari, u njezinu se srcu probudila vjera o kojoj joj je majka nekada šaptala. Odbila je sve pokušaje strica i rodbine da je udaju, odlučivši u srcu sačuvati djevičanstvo za Boga, premda tada još nije bila krštena.
Nakon što se povjerila ocu Jacquesu de Lambervilleu, marljivo je pohađala vjeronauk te je na sam Uskrs, 5. travnja 1676. godine, svečano primila sakrament krštenja i kršćansko ime Katarina (Kateri). Njezino krštenje izazvalo je žestok gnjev rodbine i seljana: bila je izložena neprestanim prijetnjama, ruglu, gladi i zlostavljanjima. Zabranjivali su joj odlazak u crkvu i odbijali joj dati hranu nedjeljom jer je odbijala raditi na Dan Gospodnji. Kada joj je život došao u neposrednu opasnost, uz pomoć kršćanskih domorodaca pobjegla je pješice kroz divljinu, prešavši stotine kilometara do isusovačke misije Kahnawake pokraj Montreala u Kanadi.
U Kahnawakeu je Katarina pronašla mir i posve se predala Bogu. Na blagdan Blagovijesti 1679. godine položila je svečani zavjet vječnoga djevičanstva, kao prva među sjevernoameričkim domorocima. Njezin je život bio ispunjen neprestanom molitvom, klanjanjem pred svetohraništem, ljubavlju prema bolesnima i strogim pokorama za spasenje svoga naroda. Oboljevši od teške bolesti, preminula je u dobi od dvadeset i četiri godine, 17. travnja 1680. godine, s posljednjim riječima: "Isuse, ljubim te!"
Čuda
Samo nekoliko minuta nakon njezina blaženoga preminuća, pred očima nazočnih isusovaca i okupljenih domorodaca, dogodilo se zapanjujuće čudo: teški ožiljci od boginja s njezina lica posve su nestali, a njezino je lice postalo čudesno sjajno, bijelo i anđeoski lijepo. Njezin je grob smjesta postao izvorom mnogih ozdravljenja, a njezina su viđenja donosila utjehu vjernicima Nove Francuske.
Štovanje i zaštitništvo
Svetom ju je proglasio papa Benedikt XVI. 21. listopada 2012. godine, nakon što ju je papa Ivan Pavao II. beatificirao 1980. godine. Njezin spomendan slavi se 17. travnja (u Sjedinjenim Američkim Državama 14. srpnja). Njezine relikvije počivaju u svetištu svete Kateri Tekakwithe u Kahnawakeu u Kanadi. Zaštitnica je ekologije, prirode, domorodačkih naroda Amerike, siročadi i prognanika zbog vjere.
Isti dan, 17. travnja, slave se i
- Blažena Klara Gambacorti, redovnica 15. stoljeće
- Blažena Marija Ana od Isusa Navarro de Guevara, djevica 17. stoljeće
- Blaženi Jakov iz Cerqueta, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Akacije Melitenski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Donan s Eigga, opat, i pedeset i četiri druga, mučenici 7. stoljeće
- Sveti Inocent od Tortone, biskup 4. stoljeće
- Sveti Pantagat od Viennea, biskup 6. stoljeće
- Sveti Robert iz Molesmea, opat 12. stoljeće
- Blaženi Henrik Heath, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Ilija, prezbiter, Pavao i Izidor, redovnici, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Petar, đakon, i Hermogen, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Robert od La Chaise-Dieu, opat 11. stoljeće
- Sveti Šimun bar Sabas, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ustazad i mnogi drugi perzijski mučenici, mučenici 4. stoljeće