Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Pantagat od Viennea

SVETAC · BISKUP

Sveti Pantagat od Viennea

Spomendan
17. travnja
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
541.

Život

Sveti Pantagat rodio se u Galiji krajem petoga stoljeća u uglednoj kršćanskoj obitelji. Stekao je temeljitu izobrazbu u pravnim i svjetovnim znanostima te je u mladosti obavljao važne dužnosti na dvoru burgundskih kraljeva. No privučen ljubavlju prema Kristu i željan skrovitoga služenja Crkvi, napustio je dvor i posvetio se duhovnom pozivu. Primio je svećenički red i ubrzo se istaknuo mudrošću, krotkošću i pastoralnim žarom. Nakon smrti biskupa Hezihija II., Pantagat je izabran i posvećen za biskupa znamenitoga grada Viennea u Burgundiji.

Kao pastir Crkve u Vienneu revno je branio katoličko pravovjerje, utvrđivao crkvenu stegu i brinuo se za uzdizanje klera. Sudjelovao je na crkvenim saborima svoga doba, napose na trećem saboru u Orléansu 538. godine i četvrtom orleanskom saboru 541. godine, gdje je svojim glasom i teološkim znanjem pridonio donošenju propisa o bogoslužju i zaštiti crkvenih dobara. Pantagat se odlikovao velikim milosrđem prema siromasima, udovicama i otkupu zarobljenika. Upravljao je biskupijom s velikom očinskom brigom sve do svoje blažene smrti u Vienneu oko 541. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Crkva slavi spomendan svetoga Pantagata 17. travnja, kako navodi Rimski martirologij. Njegovo se ime s velikim poštovanjem čuva u liturgijskim knjigama nadbiskupije Vienne i pokrajine Dauphiné. Njegovo je tijelo položeno u drevnoj crkvi svetoga Petra u Vienneu uz druge svete biskupe. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i pastoralom, držeći u ruci knjigu saborskih kanona. Zaštitnik je pravnika, dvorjana koji su izabrali duhovni poziv i biskupije Vienne.

Isti dan, 17. travnja, slave se i