SVETAC · PUSTINJAK
Sveti Hospicije
- Spomendan
- 21. svibnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 581.
Život
Sveti Hospicije (u narodu poznat i kao Saint Sospis) živio je u 6. stoljeću te je prema drevnoj predaji potekao iz Egipta, gdje je u mladosti prigrlio monaški poziv. Tražeći još veću samoću i strožiju askezu, došao je u Galiju i nastanio se na poluotoku Cap Ferrat nedaleko od Nice u Provansi.
Ondje se zatvorio kao rekluz u poluruševnu kamenu kulu, vezavši se teškim željeznim lancima kako bi prinosio dragovoljnu pokoru za spasenje duša. Njegova je hrana bila tek suhi kruh i nekoliko datulja, a u korizmi se hranio samo korijenjem trave. Dane i noći provodio je u molitvi i razmatranju Svetoga pisma. O njegovoj iznimnoj askezi, proročkom daru i čudesima opširno je pisao sveti Grgur Turski, koji je pojedinosti saznao od očevidaca.
Oko 575. godine Hospicije je prorekao okolnom stanovništvu nadolazeću provalu divljih Langobarda, opominjući ih na pokoru i obraćenje kako bi ublažili Božju kaznu. Kada su napadači opustošili kraj, pronašli su svetoga samotnjaka u kuli i zarobili ga, no Bog je čudesno sačuvao njegov život. Predosjetivši svoj skori prijelaz u vječnost, pozvao je prijatelja Austadija, biskupa Cimieza, koji ga je pohodio i podijelio mu svete sakramente. Preminuo je u svojoj kuli 21. svibnja 581. godine.
Čuda
Sveti Grgur Turski bilježi znamenito čudo koje se dogodilo prilikom provale Langobarda. Jedan od ratnika podigao je mač kako bi odsjekao glavu svetom pustinjaku, no ruka mu se u tome trenutku čudesno ukočila i usahnula u zraku, a mač mu je ispao na tlo. Pogođen strahom, ratnik je pao pred noge svetoga čovjeka i zamolio oproštenje. Hospicije se pomolio Bogu, načinio znak križa nad njegovom rukom i smjesta je potpuno ozdravio. Zahvalni se ratnik tom prigodom obratio na kršćansku vjeru i sam stupio u redovnički stalež.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Hospicija slavi se 21. svibnja. Rimski martirologij navodi njegov spomen kod Nice u Provansi, slaveći ga kao rekluza iznimne uzdržljivosti koji je prorekao dolazak Langobarda. Njegove se relikvije čuvaju u katedrali u Nici, u Villefrancheu i u svetištu na rtu Cap Ferrat (San-Sospis). U umjetnosti se prikazuje kao pustinjak okovan željeznim lancima u kamenoj kuli, u molitvenom stavu pred raspelom. Časti se kao zaštitnik poluotoka Cap Ferrat i zagovornik u opasnostima od ratnih razaranja.
Isti dan, 21. svibnja, slave se i
- Sveti Hemming od Turkua, biskup 14. stoljeće
- Sveti Teobald od Viennea, biskup 11. stoljeće
- Blaženi Ivan Mopinot, redovnik i mučenik 18. stoljeće
- Sveti aleksandrijski mučenici na Duhove, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Karlo Eugen de Mazenod, biskup 19. stoljeće
- Sveti Kristofor Magallanes i drugovi, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Manko od Évore, mučenik 6. stoljeće
- Sveti Patern od Vannesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Polieukt Cezarejski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Timotej, đakon i mučenik 4. stoljeće