SVETAC · PROSJAK
Sveti Servul Rimski
- Spomendan
- 23. prosinca
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 590.
Život
Sveti Servul živio je u 6. stoljeću u Rimu, posvetivši cijelo svoje biće Bogu usred najtežih tjelesnih patnji i potpunoga zemaljskog siromaštva. Od najranijega djetinjstva bio je posve uzet i nepokretan, tako da nikada nije mogao samostalno stati na noge, sjesti u postelji niti prinijeti ruku ustima kako bi se nahranio. Njegova pobožna majka i brat svakodnevno su ga nosili pred trijem drevne bazilike svetoga Klementa u Rimu, gdje je ležao proseći milostinju od prolaznika.
O njegovu svetačkom životu i prijelazu u vječnost ostavio je potresno svjedočanstvo sveti papa Grgur Veliki u svojim Homilijama na Evanđelje i Dijalozima. Premda nikada nije naučio čitati, Servul je kupio knjige Svetoga pisma te je ponizno molio pobožne putnike i klerike koji su posjećivali crkvu da mu naglas čitaju Božju riječ, tako da je čitavo Pismo naučio napamet i neprestano ga u srcu razmatrao.
Kako ističe Rimski martirologij, usred neprekidnih bolova Servul je vazda zahvaljivao Bogu i slavio Njegovo sveto ime, a sve što bi prikupio od milostinje dijelio je drugim siromasima i nevoljnicima koji su se okupljali oko njega. Kada mu se približio čas smrti, zamolio je siromahe i posjetitelje da zajedno s njim zapjevaju psalme hvale. Usred pjevanja iznenada je utihnuo i rekao: »Šutite, zar ne čujete kako velebne hvale odzvanjaju s nebesa?« U tome trenutku, dok je slušao anđeoski zbor, njegova je sveta duša poletjela k Bogu oko 590. godine, a iz njegova tijela potekao je neizreciv miomiris koji je ispunio čitav crkveni trijem.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Servula slavi se 23. prosinca. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Rimu, ponavljajući riječi svetoga Grgura Velikoga o njegovoj uzetosti pod trijemom crkve svetoga Klementa, neprestanom zahvaljivanju Bogu usred boli i dijeljenju milostinje siromasima. Njegovo tijelo s poštovanjem je pokopano u bazilici svetoga Klementa u Rimu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao bolesnik koji leži na prostirci pod crkvenim trijemom, s rukama sklopljenim na molitvu i otvorenim Pismom do uzglavlja, dok mu anđeli nose dušu na nebo. Časti se kao zaštitnik prosjaka, tjelesnih invalida, nepokretnih osoba i kroničnih bolesnika.
Isti dan, 23. prosinca, slave se i
- Blaženi Antun od svete Ane Galvão de França, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Hartman od Brixena, biskup 12. stoljeće
- Blaženi Nikola Faktor, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Ivo od Chartresa, biskup 12. stoljeće
- Sveti Josip Cho Yun-ho, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Torlak Thorhallsson, biskup 12. stoljeće
- Blaženi Pavao Meléndez Gonzalo, otac obitelji i mučenik 20. stoljeće
- Deset kretskih mučenika (Teodul, Saturnin, Eupor, Gelazije, Eunicijan, Zotik, Poncije, Agatopod, Bazilid i Evarist), mučenici 3. stoljeće
- Sveta Marija Margareta d'Youville, redovnica 20. stoljeće
- Sveti Ivan Stone, prezbiter i mučenik 16. stoljeće