SVETAC · OPAT
Sveti Gvénolé (Winwaloe) od Landévenneca
- Spomendan
- 3. ožujka
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 532.
Život
Sveti Gvénolé, poznat i kao Winwaloe, rodio se u Armorici, današnjoj Bretanji, u drugoj polovici petoga stoljeća. Njegov otac Frakan bio je britanski knez koji je pred saksonskim osvajačima izbjegao preko mora u Bretanju. Nakon što je svladao očevo protivljenje, mladi je Gvénolé odlučio svoj život posvetiti Bogu te je stupio u samostansku školu pod mudrim vodstvom svetoga Budoka na otoku Laurela pokraj Île Verte. Ondje se godinama usavršavao u krepostima, askezi i poznavanju Svetoga pisma.
Nakon nekoga vremena Gvénolé je poželio otputovati u Irsku kako bi se stavio pod duhovno vodstvo velikoga svetoga Patrika, no u snu mu se ukazao sam sveti Patrik, odvrativši ga od toga puta i rekavši mu da će uskoro napustiti otok i učitelja Budoka kako bi sam utemeljio samostan. Poslušan Božjemu glasu, Gvénolé je s jedanaestoricom drugova napustio otočnu školu. Nakon razdoblja provedenoga u iznimno strogoj askezi na otoku Tibidy na ušću rijeke Aven, naposljetku se nastanio u Landévennecu na stjenovitom rtu nedaleko od Bresta. Ondje je utemeljio glasoviti samostan Landévennec, postavši njegovim prvim opatom. Gvénolé je zajednicu vodio s velikom svetošću, uvevši strogo monaško pravilo prožeto radom, siromaštvom i neprestanom molitvom. Preminuo je u svetosti u svojemu samostanu 3. ožujka početkom šestoga stoljeća.
Čuda
Sveti Gvénolé bio je poznat kao veliki čudotvorac čiji je život bio obilježen mnogim znacima Božje prisutnosti. Predaja bilježi da je svojom molitvom smirivao olujne morske valove uz obalu Bretanje, spašavajući ribare od potonuća. Svojim je blagoslovom vraćao vid slijepima i ozdravljao nemoćne koji su dolazili u njegov samostan tražeći pomoć. Brojna su se čudesa i ozdravljenja nastavila događati i nad njegovim grobom nakon njegova blaženoga preminuća.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Gvénoléa slavi se 3. ožujka, a prijenos njegovih relikvija 28. travnja. Rimski martirologij časti ga u Cornouailleu u Armorici kao prvoga opata Landévenneca, Budokova učenika koji je proslavio monaško pravilo. Tijekom normanskih provala njegovo je sveto tijelo preneseno u Flandriju, a relikvije su se čuvale u Montreuil-sur-Meru i u crkvi svetoga Petra u Gentu. Brojne crkve njemu u čast posvećene su u Bretanji, Cornwallu i Walesu. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u opatskom habitu sa štapom i zvonom u ruci, često uz obalu mora i stijene. Zaštitnik je pomoraca, ribara i redovnika.
Isti dan, 3. ožujka, slave se i
- Blaženi Fridrik iz Halluma, prezbiter i opat 12. stoljeće
- Blaženi Inocent iz Berza Scalvinoni, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Liberat Weiss, Samuel Marzorati i Mihael Pio Fasoli da Zerbo, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Petar Geremia, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Artelajda Beneventska, djevica 6. stoljeće
- Sveta Katarina Drexel, djevica 20. stoljeće
- Sveta Kunigunda, carica 11. stoljeće
- Sveta Terezija Eustohija Verzeri, djevica 19. stoljeće
- Sveti Anselmo od Nonantole, opat 9. stoljeće
- Sveti Emeterije i Keledonije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Marin, vojnik, i Asterije, senator, mučenici 3. stoljeće
- Blaženi Jakov Canepacci, redovnik 15. stoljeće
- Blaženi Petar Renato Rogue, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Kleonik i Eutropije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ticijan od Brescie, biskup 6. stoljeće