SVETAC · ĐAKON
Sveti Roman Slatkopojac
- Spomendan
- 1. listopada
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 556.
Život
Sveti Roman, zbog svoga neusporedivog pjesničkog dara prozvan Slatkopojac (Melod), rodio se u Siriji u gradu Emesi u drugoj polovici petoga stoljeća. Nakon što je primio sveti red đakonata i služio u mjesnoj Crkvi u Beritu (Bejrutu), za vladavine cara Anastazija I. preselio se u carski Carigrad.
U Carigradu je služio kao đakon u crkvi Presvete Bogorodice u gradskoj četvrti Kyros. Isprva nije imao dara za pjevanje niti je bio vičan stihovima, zbog čega su ga neki u kleru ismijavali. No, Roman se u tišini i suzama utjecao Majci Božjoj, provodeći noći u molitvi u crkvi na Vlahernama. U noći uoči Božića u snu mu se ukazala Presveta Bogorodica, pružila mu svitak papira i zapovjedila mu da ga pojede. Probudivši se ispunjen neizrecivim zanosom Duha Svetoga, Roman se popeo na ambon i pred okupljenim carem, patrijarhom i pukom zapjevao svoj slavni božićni himan: »Djeva danas Nadnaravnoga rađa«.
Nakon toga primio je dar sastavljanja crkvenih pjesama, napisavši oko tisuću himana (kontaka) za Gospodnje i Bogorodičine blagdane te spomendane svetaca. Njegovo pjesništvo krasila je duboka teološka jasnoća, žar vjere i iznimna ljepota jezika, zbog čega je s pravom ponio naslov najvećega crkvenog pjesnika kršćanskoga Istoka. U miru je dovršio svoj zemaljski hod u Carigradu sredinom šestoga stoljeća.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Romana Slatkopojca slavi se 1. listopada. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Carigradu, slaveći ga kao đakona koji je zbog uzvišene vještine u sastavljanju crkvenih himana u čast Gospodina i svetaca zaslužio ime Melod. Stoljećima su se njegovi himni pjevali na carskom dvoru i u bazilici Premudrosti Božje. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u đakonskoj dalmatici s orarom, stojeći na crkvenom ambonu s otvorenim svitkom i perom u ruci. Časti se kao zaštitnik crkvenih pjevača, skladatelja liturgijske glazbe, himnopisaca i zborovođa.
Isti dan, 1. listopada, slave se i
- Blažena Florencija Caerols Martínez, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Alvaro Sanjuán Canet, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Antun Rewera, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkveni naučitelj 19. stoljeće
- Sveti Bavo od Genta, monah 7. stoljeće
- Sveti Nicetije od Triera, biskup 6. stoljeće
- Sveti Pijat od Tournaija, prezbiter i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Vasnulf od Condéa, monah 7. stoljeće
- Blaženi Alojzije Marija Monti, redovnik 20. stoljeće
- Blaženi Gaspar Hikojiro i Andrija Yoshida, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Ivan Robinson, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Radulf Crockett i Edvard James, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveti Gerald Edwards, Robert Wilcox, Kristofor Buxton i Robert Widmerpool, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Verisimo, Maksima i Julija, mučenici 4. stoljeće