Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Roman Slatkopojac

Sveti Roman Slatkopojac
Klikni za povećanje
×
Sveti Roman Slatkopojac
Sveti Roman Slatkopojac. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · ĐAKON

Sveti Roman Slatkopojac

Spomendan
1. listopada
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
556.

Život

Sveti Roman, zbog svoga neusporedivog pjesničkog dara prozvan Slatkopojac (Melod), rodio se u Siriji u gradu Emesi u drugoj polovici petoga stoljeća. Nakon što je primio sveti red đakonata i služio u mjesnoj Crkvi u Beritu (Bejrutu), za vladavine cara Anastazija I. preselio se u carski Carigrad.

U Carigradu je služio kao đakon u crkvi Presvete Bogorodice u gradskoj četvrti Kyros. Isprva nije imao dara za pjevanje niti je bio vičan stihovima, zbog čega su ga neki u kleru ismijavali. No, Roman se u tišini i suzama utjecao Majci Božjoj, provodeći noći u molitvi u crkvi na Vlahernama. U noći uoči Božića u snu mu se ukazala Presveta Bogorodica, pružila mu svitak papira i zapovjedila mu da ga pojede. Probudivši se ispunjen neizrecivim zanosom Duha Svetoga, Roman se popeo na ambon i pred okupljenim carem, patrijarhom i pukom zapjevao svoj slavni božićni himan: »Djeva danas Nadnaravnoga rađa«.

Nakon toga primio je dar sastavljanja crkvenih pjesama, napisavši oko tisuću himana (kontaka) za Gospodnje i Bogorodičine blagdane te spomendane svetaca. Njegovo pjesništvo krasila je duboka teološka jasnoća, žar vjere i iznimna ljepota jezika, zbog čega je s pravom ponio naslov najvećega crkvenog pjesnika kršćanskoga Istoka. U miru je dovršio svoj zemaljski hod u Carigradu sredinom šestoga stoljeća.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Romana Slatkopojca slavi se 1. listopada. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Carigradu, slaveći ga kao đakona koji je zbog uzvišene vještine u sastavljanju crkvenih himana u čast Gospodina i svetaca zaslužio ime Melod. Stoljećima su se njegovi himni pjevali na carskom dvoru i u bazilici Premudrosti Božje. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u đakonskoj dalmatici s orarom, stojeći na crkvenom ambonu s otvorenim svitkom i perom u ruci. Časti se kao zaštitnik crkvenih pjevača, skladatelja liturgijske glazbe, himnopisaca i zborovođa.

Isti dan, 1. listopada, slave se i