Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Apolinar od Valencea

Sveti Apolinar od Valencea
Klikni za povećanje
×
Sveti Apolinar od Valencea
Sveti Apolinar od Valencea. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Apolinar od Valencea

Spomendan
5. listopada
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
520.

Život

Sveti Apolinar rodio se u Vienneu 453. godine u uglednoj patricijskoj obitelji bogatoj svecima. Njegov otac bio je biskup Hezihije, a brat slavni sveti Avit, biskup Viennea. Apolinar je u dvadesetim godinama zaređen za svećenika, a 486. godine, u trideset i trećoj godini života, izabran je i posvećen za biskupa Valencea. Biskupska stolica u Valenceu bila je prije toga upražnjena punih pedeset godina zbog sablazni koju je izazvao nedostojni biskup Maksim. Pod Apolinarovom neumornom i svetom upravom Crkva u Valenceu ubrzo je obnovila svoj drevni sjaj: iskorijenio je zloporabe, obnovio moral i utvrdio crkvenu stegu. Puk ga je toliko zavolio da je njegova prva bolest ispunila cijeli grad strahom, a njegovo ozdravljenje smatralo se pravim čudom.

Apolinar se istaknuo velikom rječitošću i bogoslovnim znanjem na vjerskoj raspravi u Lyonu, održanoj u nazočnosti burgundskoga kralja Gundobada između katoličkih biskupa i arijanaca. Osobito je ostao upamćen po neustrašivoj obrani svetosti kršćanskoga braka. Kada je kraljevski rizničar Stjepan stupio u rodoskvrni savez, četiri pokrajinska biskupa, među kojima je bio i Apolinar, zapovjedila su mu da napusti grešnu družicu. Stjepan se obratio kralju, koji je stao u zaštitu svoga dvorjanina i prognao četvoricu biskupa na otok Sardiniju. Budući da su biskupi ostali nepokolebljivi, kralj im je nakon nekog vremena dopustio povratak, osim samome Apolinaru koji mu se najviše zamjerio zbog svoje beskompromisnosti, te ga je još godinu dana držao u strogom zatočeništvu.

Kada je burgundskoga vladara pogodila teška i smrtonosna bolest, kralj se pokajao, a kraljica je osobno došla moliti biskupa da dođe na dvor i izmoli kraljevo zdravlje. Apolinar je odbio poći na dvor, no kraljica je izmolila njegov plašt kako bi ga položila na bolesnoga muža. Čim je plašt stavljen na kralja, vladar je čudesno ozdravio te je smjesta potražio biskupa moleći odrješenje za svoje grijehe. Apolinar se u šezdeset i četvrtoj godini vratio iz progonstva u Valence, gdje ga je puk dočekao s neizrecivim slavljem. Preminuo je u šezdeset i sedmoj godini života, oko 520. godine, nakon što je trideset i četiri godine sveto upravljao biskupijom.

Čuda

Sveti je Apolinar bio obdaren darom čudesnoga ozdravljanja. Najpoznatije čudo dogodilo se po njegovu biskupskom plaštu, koji je kraljica položila na teško bolesnoga kralja Gundobada. Na dodir svetčeva ogrtača kralj je u istom trenu bio oslobođen od smrtonosne bolesti, što je vladara navelo na potpuno obraćenje i traženje crkvenoga oproštenja.

Štovanje i zaštitništvo

Crkva slavi spomendan svetoga Apolinara 5. listopada. Rimski martirologij slavi ga kao brata svetoga Avita, biskupa izgarajućega žara za pravdom i čestitošću, koji je nakon duge upražnjenosti vratio nekadašnji sjaj i snagu kršćanskoj vjeri u Valenceu. Katedrala u Valenceu posvećena je njemu u čast, a njegove su se relikvije ondje stoljećima s velikim štovanjem čuvale. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i pastoralom, držeći u ruci svoj plašt ili knjigu kanona. Zaštitnik je bračne čistoće, bolesnika i biskupije Valence.

Isti dan, 5. listopada, slave se i