Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Benedikt

Sveti Benedikt
Klikni za povećanje
×
Sveti Benedikt
Sveti Benedikt. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · OPAT

Sveti Benedikt

Spomendan
11. srpnja
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
547.

Život

Sveti Benedikt, patrijarh zapadnoga redovništva, rodio se u Nursiji u Umbriji oko 480. godine u plemićkoj rimskoj obitelji. Njegova sestra blizanka bila je sveta Skolastika. Kao mladić poslan je u Rim na visoke škole, no sablažnjen raskalašenim životom svojih vršnjaka, odlučio je napustiti svjetovnu karijeru i očinsko bogatstvo kako bi služio jedino Bogu. Otišao je iz Rima mudar u svojemu neznanju, tražeći mjesto potpune predanosti Kristu. Najprije se sa svojom starom dadiljom nastanio u Enfideu pokraj crkve svetoga Petra, boraveći među kreposnim ljudima. No željan strože samoće, pobjegao je u pusti predio Subiaca. Ondje je susreo monaha Romana koji mu je dao redovnički habit i uputio ga u pećinu nad liticom, gdje je Benedikt proveo tri godine u potpunoj povučenosti, hraneći se onim što bi mu Roman donosio.

Nakon smrti opata susjednoga samostana u Vicovaru, redovnici su ga privoljeli da im postane poglavar, no kada su uvidjeli strogost njegova pravila, pokušali su ga otrovati. Benedikt se vratio u svoju pećinu, kamo su ubrzo počeli hrliti mnogi učenici privučeni njegovom svetošću. U dolini Subiaca sagradio je dvanaest samostana, u svaki postavio po dvanaest monaha pod vodstvom poglavara, dok je u trinaestom boravio sam s odabranom braćom, među kojima su bili i dječaci Mauro i Placid. Oko 529. godine povukao se na Monte Cassino. Ondje je porušio Apolonov hram, podigao svetište i utemeljio znameniti samostan u kojem je napisao svoje slavno Pravilo. U njemu je mudro sažeo redovnički život pod geslom molitve i rada, utemeljivši zajednicu na trajnosti, poslušnosti i bratskoj ljubavi. Preminuo je u Gospodinu 21. ožujka 543. godine na Monte Cassinu.

Čuda

Gospodin je svetoga Benedikta obdario velikim čudotvornim darom. Još u Enfideu molitvom je čudesno sastavio i obnovio glineno rešeto koje je njegova dadilja nehotice razbila. U Vicovaru, kada su mu nepokorni monasi u čaši poslužili otrovano vino, Benedikt je nad čašom načinio znak križa, a staklena se posuda istoga časa rasprsnula kao da je pogođena kamenom. Dok je bio u Subiacu, spasio je mladoga Placida od utapanja poslavši Maura koji je poslušno hodao po površini jezerske vode i izvukao dječaka na suho. Molitvom je izvodio živu vodu iz suhe stijene, vraćao željezno oruđe koje je palo na dno vode i hranio braću u vrijeme teške gladi.

Štovanje i zaštitništvo

Glavni liturgijski spomendan svetoga Benedikta slavi se 11. srpnja, dok se njegov prijelaz u nebo pamti i 21. ožujka. Njegovi posvećeni posmrtni ostaci počivaju u kripti bazilike na Monte Cassinu, u zajedničkom grobu sa sestrom Skolastikom. Papa Pavao VI. proglasio ga je glavnim zaštitnikom Europe. U umjetnosti se prikazuje u crnom benediktinskom habitu s opatskim štapom, knjigom Pravila, razbijenim kaležom iz kojega bježi zmija ili s gavranom koji nosi kruh. Zaštitnik je monaha, poljodjelaca, školske djece i umirućih.

Isti dan, 11. srpnja, slave se i