Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Simah

Sveti Simah
Klikni za povećanje
×
Sveti Simah
Sveti Simah. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PAPA

Sveti Simah

Spomendan
19. srpnja
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
514.

Život

Sveti Simah rodio se na Sardiniji kao sin Fortunata. Kršten je u Rimu, gdje je stupio u redove klera i bio zaređen za đakona. Nakon smrti pape Anastazija II., većina rimskoga klera i dio senata izabrali su ga za papu u Lateranskoj bazilici 22. studenoga 498. godine, te je istoga dana posvećen za biskupa Rima. No manja skupina klera naklonjena Bizantu, uz potporu senatora Festa, istoga je dana u bazilici Santa Maria Maggiore izabrala arhiprezbitera Laurentija za protupapu, s namjerom da Rimsku Crkvu privoli na potpisivanje Henotika cara Zenona. Kako bi se spriječili nemiri, obje su stranke otišle u Ravennu pred ostrogotskoga kralja Teodorika, koji je presudio u korist Simaha jer je bio izabran prvi i od većine klera. Simah je potom na sinodi u Rimu 499. godine pokazao evanđeosku pomirljivost i dodijelio Laurentiju biskupiju Nocera u Kampaniji.

Međutim, neprijateljska bizantska stranka na čelu s Festom i Probinom ponovno je 501. godine potaknula pobunu, optuživši Simaha kralju Teodoriku zbog proslave Uskrsa po starom rimskom računanju te iznijevši lažne optužbe o rasipanju crkvenih dobara. Kralj je protupravno poslao vizitatora Petra iz Altina, koji se priklonio raskolnicima, a papa je bio prisiljen napustiti Lateran i povući se u biskupsku kuću uz baziliku svetoga Petra. Na putu prema sinodi u bazilici Santa Croce in Gerusalemme 502. godine, Simaha su napali raskolnici, teško ga zlostavljali i ubili nekoliko svećenika iz njegove pratnje. Na povijesnoj Palmarskoj sinodi 23. listopada 502. godine, sedamdeset i pet biskupa zaključilo je da se rimskome biskupu ne može suditi pred ljudskim sudom, nego da se presuda mora prepustiti sudu Božjemu, proglasivši Simaha slobodnim od svih optužbi i zakonitim pastirom Crkve. Raskol je potrajao još nekoliko godina dok đakon Dioskor iz Aleksandrije nije privolio kralja Teodorika da zapovjedi povrat svih rimskih crkava pravom papi, nakon čega se protupapa Laurentije trajno povukao.

Sveti Simah neustrašivo je branio pravovjerje u doba Akacijeva raskola, odlučno odbacujući Henotikon u pismu caru Anastaziju I. i čvrsto zastupajući slobodu i prava Crkve. U Rimu je prognao manihejce i dao spaliti njihove heretičke spise. Potvrdio je metropolitanska prava svetoga Cezarija od Arlesa, podijelio mu palij kao prvi zabilježeni slučaj davanja palija biskupu izvan Italije, te ga imenovao papinskim vikarom za Galiju i Hispaniju. Simah je obnovio i ukrasio brojne rimske bazilike: podigao je crkvu svetoga Andrije uz svetoga Petra, baziliku svete Agneze na Via Aurelia, obnovio baziliku svetih Silvestra i Martina te sagradio skloništa za siromahe uz bazilike svetoga Petra, Pavla i Lovre izvan zidina. Slao je znatnu novčanu pomoć progonjenim katoličkim biskupima u Africi pod arijanskim Vandalima i stanovnicima gornje Italije stradalima od barbara. Nakon dugotrajnih patnji preminuo je 19. srpnja 514. godine te je pokopan u bazilici svetoga Petra u Rimu.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Simaha slavi se 19. srpnja. Rimski martirologij ističe njegov spomen u Rimu uz svetoga Petra, slaveći ga kao ispovjedaoca vjere koji je nakon dugotrajnih napora i progona od raskolnika naposljetku pronašao vječni pokoj u Kristu. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom i papinskim križem, držeći u ruci knjigu dekreta ili model bazilike svetoga Petra. Zaziva se kao zaštitnik progonjenih pastira, branitelj papinske neovisnosti i zagovornik u teškim crkvenim previranjima.

Isti dan, 19. srpnja, slave se i