SVETAC · OPAT
Sveti Maksencije iz Poitoua
- Spomendan
- 26. lipnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 515.
Život
Sveti Maksencije rodio se u Agdeu u Galiji oko 448. godine pod krsnim imenom Adžan. Odgajan u kršćanskoj pobožnosti, stupio je u kler i primio đakonski red, no bježeći od ljudskih pohvala i časti, napustio je rodni kraj i promijenio ime u Maksencije. Privučen monaškim idealom, uputio se u pokrajinu Poitou u Akvitaniji te ušao u samostan koji je na rijeci Sèvre utemeljio sveti Hilarije. Ondje se istaknuo izvanrednom poniznošću, pokorom i neprestanim molitvenim bdjenjima. Zbog svojih uzvišenih kreposti izabran je za opata samostana, koji je mudro i sveto vodio dugi niz godina.
Maksencije je bio poznat po svojoj strogosti prema samome sebi i očinskoj blagosti prema braći i nevoljnicima. Kada su vojske franačkoga kralja Klodviga i vizigotskoga kralja Alarika II. prolazile kroz Poitou vodeći međusobne ratove, Maksencije je svojim autoritetom i molitvom zaštitio samostan i okolni puk od pljačke i nasilja. Svojim je kreposnim životom postao svjetionik vjere u cijeloj Akvitaniji. Preminuo je u miru u svojemu samostanu u dubokoj starosti oko 515. godine.
Čuda
Sveti Maksencije bio je za života obdaren velikim darom čudotvorstva i zaštite. Predaja bilježi da su barbarski vojnici, pokušavajući opljačkati njegov samostan, ostali čudesno paralizirani kada je Maksencije pred njih izašao s križem u ruci, te su na koljenima zatražili njegov blagoslov i poštedjeli zajednicu. Svojom je molitvom također liječio bolesne, izgonio demone i izvodio vodu iz suhe zemlje kako bi napojio žedne.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Maksencija slavi se 26. lipnja. Rimski martirologij spominje ga u pokrajini Poitou u Akvitaniji kao opata koji se proslavio izvanrednim krepostima. Oko njegova samostana razvio se grad koji i danas nosi njegovo ime, Saint-Maixent-l'École, gdje su se njegove svete relikvije stoljećima s velikom pobožnošću častile. U umjetnosti se prikazuje kao opat s palicom, knjigom i pticama koje mu slijeću na ramena, što označava njegovu neporočnost i sklad sa stvorenjem. Zaštitnik je monaha, poljoprivrednika i zagovornik u ratnim opasnostima.
Isti dan, 26. lipnja, slave se i
- Blaženi Andrija Hijacint Longhin, biskup 20. stoljeće
- Sveti Antelm od Belleya, biskup 12. stoljeće
- Sveti David Solunski, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Josip Marija Robles Hurtado, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Pelagije Kordopski, dječak i mučenik 10. stoljeće
- Sveti Vigilije od Trenta, biskup i mučenik 5. stoljeće
- Blažena Magdalena Fontaine, Franciska Lanel, Terezija Fantou i Ivana Gérard, djevice i mučenice 18. stoljeće
- Blaženi Andrija Iščak, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Konrad, prezbiter, i Vladimir Pryjma, laik, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Rajmund Petiniaud de Jourgnac, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Deodat od Nole, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan i Pavao, mučenici 21. stoljeće
- Sveti Josip Ma Taishun, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Radulf od Gubbija, biskup 12. stoljeće
- Sveti Salvije, biskup, i učenik, mučenici 8. stoljeće