Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Mena iz Samnija

SVETAC · PUSTINJAK

Sveti Mena iz Samnija

Spomendan
11. studenoga
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
583.

Život

Sveti Mena živio je u 6. stoljeću na tlu Italije, u pokrajini Samniju u Apeninima. Od rane se mladosti posvetio Gospodinu, napustivši sve svjetovne časti kako bi u samotništvu i tišini planina tražio savršeno sjedinjenje s Kristom.

Povukao se u planinsku samoću u blizini Beneventa, gdje je živio kao pustinjak i samotnjak u maloj kolibi, provodeći dane i noći u neprekidnoj molitvi, strogom postu i bdjenjima. O njegovim iznimnim krepostima, poniznosti i čudesnom životu ostavio je dragocjeno svjedočanstvo sveti papa Grgur Veliki u svojim Dijalozima.

Kako ističe papa Grgur, a navodi i Rimski martirologij, Mena je bio čovjek potpuno uronjen u Boga, koji je u divljini živio poput nebeskoga anđela u ljudskom tijelu. Štitio je divlje životinje koje su krotko boravile u njegovoj blizini, a svojom je molitvom i savjetima privlačio brojne vjernike koji su dolazili u planine tražeći duhovno vodstvo i lijek za svoje duše. Nakon dugotrajnoga i svetog pustinjačkog hoda, u miru je usnuo u Gospodinu oko 583. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Mene slavi se 11. studenoga. Rimski martirologij spominje ga u pokrajini Samniju u Italiji, podsjećajući na njegove velike kreposti koje je opisao sveti papa Grgur Veliki. Njegove su relikvije s velikim štovanjem prenesene u katedralu u Sant'Agata de' Goti u Kampaniji, gdje se i danas časte. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se kao ostarjeli pustinjak u jednostavnoj haljini s kapuljačom, držeći u ruci križ i krunicu, okružen šumskim stijenama. Časti se kao zaštitnik samotnika, pastira i žitelja pokrajine Samnij.

Isti dan, 11. studenoga, slave se i