SVETAC · BISKUP
Sveti Leandar Seviljski
- Spomendan
- 13. ožujka
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 600.
Život
Sveti Leandar rodio se u Cartageni oko 534. godine u rimskoj obitelji koja je oko 554. godine prešla u Sevilju na Pirenejskom poluotoku. Njegov otac Severijan i majka pružili su djeci izvanredan kršćanski odgoj: uz Leandra, svetost su postigla i njegova braća Izidor i Fulgencije te sestra Florentina. Leandar je isprva prigrlio benediktinski monaški poziv, a oko 579. godine postao je biskup Sevilje. U Sevilji je osnovao glasovitu školu koja je postala rasadište teološke naobrazbe i pravovjernosti.
U to vrijeme Španjolskom su vladali Vizigoti pod arijanskim kraljem Leovigildom. Leandar je pomogao franačkoj princezi Ingundi da privede svoga supruga Hermenegilda, kraljeva najstarijeg sina, u krilo Katoličke Crkve. Kada je Leovigild pokrenuo progon protiv obraćenoga sina, Leandar je neustrašivo branio katoličku istinu, zbog čega ga je arijanski kralj protjerao u progonstvo.
Između 579. i 582. godine Leandar je boravio u Carigradu, gdje je sastavio važna djela protiv arijanstva. Ondje se upoznao i sprijateljio s budućim papom svetim Grgurom Velikim, koji je tada bio papinski izaslanik na carskome dvoru. To iskreno prijateljstvo urodilo je bogatom prepiskom koja je trajno sačuvana na korist cijeloj Crkvi. Nakon smrti kralja Leovigilda i mučeništva svetoga Hermenegilda, na prijestolje je stupio kralj Rekared. Leandar je imao presudnu ulogu u Rekaredovu obraćenju na pravu vjeru.
Vrhunac njegova apostolskoga rada bio je Treći sabor u Toledu 589. godine, na kojemu su vizigotski kralj i sav narod svečano odbacili arijansko krivovjerje i prigrlili katoličku vjeru. Leandar je na tom saboru izrekao znamenitu završnu propovijed o pobjedi Crkve. U kolovozu 599. godine primio je od pape Grgura Velikoga nadbiskupski palij. Sastavio je i monaško pravilo za svoju sestru Florentinu. Preminuo je u Sevilji 13. ožujka 600. ili 601. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Leandra slavi se 13. ožujka. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Sevilji u Španjolskoj, slaveći ga kao brata svetih Izidora, Fulgencija i Florentine, koji je svojim propovijedanjem i marom uz pomoć kralja Rekareda obratio vizigotski narod od arijanskoga bezboštva na katoličku vjeru. Njegov brat sveti Izidor zapisao je da je blistao vrlinama i naukom te priveo Gote k istini. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ornatu s mitrom, štapom i palijem, često držeći pero i knjigu. Časti se kao zaštitnik Sevilje i obraćenika.
Isti dan, 13. ožujka, slave se i
- Blažena Franciska Tréhet, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Blaženi Anđeo Pisanski, prezbiter 13. stoljeće
- Sveta Kristina Perzijska, mučenica 6. stoljeće
- Sveti Ansovin od Camerina, biskup 9. stoljeće
- Sveti Eldrad od Novalese, opat 9. stoljeće
- Sveti Roderik, prezbiter, i Salomon, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Sabin iz Hermopola, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Petar II. od Cave, opat 11. stoljeće
- Sveti Makedonije, Patricija i Modesta, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Piencije od Poitiersa, biskup 6. stoljeće