SVETAC · BISKUP
Sveti David od Menevije
- Spomendan
- 1. ožujka
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 589.
Život
Sveti David (u velškom narodu poznat kao Dewi Sant) rodio se u Henvynywu u Cardiganshireu u jugozapadnom Walesu krajem 5. stoljeća. Potekao je iz kraljevskoga roda pokrajine Keredigion, kao sin kneza Santa i pobožne majke Nonne. Školovao se u samostanskoj školi svetoga Iltuda u Llantwit Majoru, a potom je proveo dugi niz godina proučavajući Sveto pismo pod vodstvom svetoga Paulina u Whitlandu.
Nakon što se posvetio monaškom pozivu, David je neumorno obilazio Britaniju utemeljujući samostane i obnavljajući kršćanski život. Nastanio se u dolini Ross na jugozapadu Walesa, u rimskoj luci Menapiji, koja je postala poznata kao Menevija (danas St David's). Ondje je osnovao glasoviti samostan, nasljedujući primjere i stroge običaje istočnih pustinjskih otaca. David i njegovi monasi provodili su život u najstrožoj askezi: odbacivali su plugove i stoku te su sami vlastitim rukama orali zemlju, hraneći se samo kruhom, biljem i vodom, zbog čega je prozvan Vodenjakom (Aquaticus).
Iz njegova samostana u Meneviji potekli su brojni monasi koji su navijestili Evanđelje diljem Walesa, Irske, Cornwalla i Armorike (Bretanje). David se istaknuo na saboru u Brefiju (Llanddewi Brefi), gdje je svojim vatrenim propovijedanjem i pobijanjem krivovjerja privukao sav narod k jedinstvu vjere, a potom i na saboru pobjede 569. godine. Izabran je za biskupa Menevije, mudro upravljajući keltskom Crkvom punih nekoliko desetljeća. Doživjevši duboku starost, preminuo je okružen svojom redovničkom braćom 1. ožujka 589. godine (ili 601. prema analima).
Čuda
Brojna su čudesa zabilježena u crkvenoj predaji o svetom Davidu. Na saboru u Brefiju, dok je propovijedao pred nepreglednim mnoštvom naroda koje ga nije moglo dobro čuti, tlo pod njegovim nogama čudesno se uzdiglo u malo brdo, omogućivši svima da ga jasno vide i čuju njegov glas, dok se bijela golubica spustila na njegovo rame kao znak prisutnosti Duha Svetoga. Također se pripovijeda da je svojim blagoslovom izliječio svoga učitelja Paulina od sljepoće te da je neutralizirao otrov u kruhu koji su mu podmetnuli zavidnici, blagoslovivši ga znakom svetoga križa.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Davida slavi se 1. ožujka. Rimski martirologij bilježi njegov spomen u Meneviji u Walesu, slaveći ga kao biskupa koji je nasljedujući istočne oce utemeljio samostan odakle su potekli mnogi monasi koji su evangelizirali Wales, Irsku, Cornwall i Armoricu. Papa Kalikst II. svečano ga je kanonizirao 1120. godine. Velebna katedrala u St David'su glavno je svetište Walesa. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u biskupskom ornatu na uzvišici s bijelom golubicom na ramenu. Glavni je zaštitnik naroda Walesa, velških pjesnika i vegetarijanaca.
Isti dan, 1. ožujka, slave se i
- Blažena Ivana Marija Bonomo, opatica 17. stoljeće
- Sveti Albin od Angersa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Leon Luka iz Corleonea, opat 10. stoljeće
- Sveti Leon od Bayonnea, biskup i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Rudesind od Celanove, biskup i opat 10. stoljeće
- Sveti Sivijard od Anisole, opat 7. stoljeće
- Sveti Svitbert od Kaiserswertha, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Kristofor Milanski, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Agneza Cao Kuiying, mučenica 19. stoljeće
- Sveti Feliks III., papa 6. stoljeće