Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Svitbert od Kaiserswertha

Sveti Svitbert od Kaiserswertha
Klikni za povećanje
×
Sveti Svitbert od Kaiserswertha
Sveti Svitbert od Kaiserswertha. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Svitbert od Kaiserswertha

Spomendan
1. ožujka
Razdoblje
8. stoljeće
Smrt
713.

Život

Sveti Svitbert (ili Suitbert) bio je anglosaski monah, misionar i biskup koji je u sedmom i osmom stoljeću donio evanđeosko svjetlo germanskim narodima uz rijeku Rajnu. Rođen je u Engleskoj u sedmom stoljeću, gdje je primio monaški poziv. Zbog studija i duhovnoga usavršavanja otputovao je u Irsku, u samostan Rathmelsigi u Connachtu, gdje se posvetio Svetom pismu pod vodstvom svetoga Egberta.

Kada je Egbert organizirao misiju za evangelizaciju poganskih naroda, Svitbert se pridružio svetomu Vilibrodu i skupini od dvanaestorice misionara koji su se iskrcali na ušću Rajne i zaputili u Utrecht. Svitbert je s velikim uspjehom propovijedao među Batavcima i Frizijcima na području sjevernoga Brabanta, Guelderlanda i Clevesa. Godine 693. vratio se u Englesku, gdje ga je sveti Vilfrid od Yorka u Merciji posvetio za misionarskoga biskupa.

Vrativši se na europsko kopno, utvrdio je svoje biskupsko sjedište u Wijk bij Duurstedeu. Kasnije je prepustio obraćeno stado Vilibrodu i pošao sjeverno od rijeka Rajne i Lippe među pogansko pleme Bruktera u pokrajini Berg u Vestfaliji. Ondje je obratio mnoge stanovnike, no kada su poganski Sasi opustošili taj kraj, Svitbert se povukao na riječni otok na Rajni blizu Düsseldorfa, koji mu je darovao franački knez Pipin Heristalski. Na tom je otoku podigao samostan, uveo redovničku stegu i proveo posljednje dane u miru i molitvi. Preminuo je u Gospodinu 1. ožujka 713. godine u samostanu koji je po njemu prozvan Kaiserswerth.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svetoga Svitberta biskupa 1. ožujka, ističući njegov monaški život u Nortumbriji, suradnju sa svetim Vilibrodom, biskupsko posvećenje po rukama svetoga Vilfrida, propovijedanje među Batavcima i Frizijcima te pobožnu smrt u samostanu na otoku Werth. Njegove su relikvije ponovno pronađene 1626. godine u crkvi u Kaiserswerthu, gdje se i danas s velikim poštovanjem čuvaju u dragocjenom relikvijaru. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, držeći u ruci knjigu Evanđelja i model samostana na otoku uz rijeku. Zaštitnik je bolesnika koji boluju od angine pektoris i bolesti grla.

Isti dan, 1. ožujka, slave se i