SVETAC · PAPA
Sveti Grgur II.
- Spomendan
- 11. veljače
- Razdoblje
- 8. stoljeće
Život
Sveti Grgur II. bio je rimski papa koji je upravljao Petrovom stolicom od 19. svibnja 715. do 11. veljače 731. godine, ostavši zapamćen kao jedan od najvećih i najzaslužnijih papa osmoga stoljeća. Rođen u Rimu kao sin Marcela i Honeste, još kao dječak stupio je u rimsku pjevačku školu (schola cantorum). Papa Sergije I. postavio ga je za podđakona i blagajnika Rimske Crkve, a potom mu je povjerio upravu nad papinskom knjižnicom, čime je Grgur postao prvi po imenu poznati papinski knjižničar. Kao đakon pratio je papu Konstantina u Carigrad, gdje je svojom izvanrednom mudrošću i odgovorima razriješio sve sporove s okrutnim carem Justinijanom II..
Nakon izbora na papinsko prijestolje, Grgur II. započeo je obnovu rimskih zidina radi obrane od sve veće saracenske i langobardske opasnosti. Pokazao se kao veliki promicatelj monaštva: svoju je obiteljsku kuću nakon majčine smrti pretvorio u samostan te je obnovio brojne zapuštene opatije, među kojima se ističe slavni samostan Monte Cassino. Primio je mnoge ugledne hodočasnike, poput saksonskoga kralja Ine koji je utemeljio Schola Anglorum u Rimu.
Njegovo najveće povijesno djelo bila je evangelizacija germanskih naroda. Kada je engleski misionar Vinfred došao u Rim tražeći poslanje, papa Grgur II. prepoznao je u njemu Božjega izabranika, nadjenuo mu ime Bonifacije i poslao ga da propovijeda istine Staroga i Novoga zavjeta germanskim plemenima. Godine 722. osobno ga je posvetio za biskupa i osigurao mu zaštitu franačkoga vladara Karla Martela, neprestano prateći i usmjeravajući njegov rad pismima i uputama.
U teškim godinama ikonoklazma, kada je bizantski car Leon III. Izaurijac 726. i 727. godine počeo nametati nepravedne poreze i zabranio štovanje svetih slika, papa Grgur II. neustrašivo je ustao u obranu katoličke vjere i crkvenih prava. Odbacio je careve dekrete, a na saboru u Rimu 727. godine svečano je proglasio pravovjerni nauk o štovanju svetih ikona. Pismima je hrabrio carigradskoga patrijarha svetoga Germana u otporu caru te je spriječio bizantskoga egzarha i langobardskoga kralja Liutpranda da ovladaju Rimom, sačuvavši neovisnost Rimske stolice. Nakon šesnaest godina plodnoga, hrabrog i svetog pontifikata, preminuo je u Rimu u veljači 731. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Grgur II. pokopan je u bazilici svetoga Petra u Vatikanu 11. veljače 731. godine. Rimski martirologij bilježi njegov spomendan 11. veljače, veličajući njegovu obranu Crkve i štovanja svetih slika u teškim vremenima cara Leona Izaurijca te njegovo slanje svetoga Bonifacija na propovijedanje Evanđelja u Njemačku. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom, križem s tri prečke i knjigom, često držeći u ruci ikonu Spasitelja ili posvećujući svetoga Bonifacija za biskupa. Zaštitnik je knjižničara, arhivista, misionara i branitelja slobode Crkve.
Isti dan, 11. veljače, slave se i
- Sveta Sotera Rimska, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Ardan od Tournusa, opat 11. stoljeće
- Sveti Kastrense, mučenik 5. stoljeće
- Sveti Paskal I., papa 9. stoljeće
- Sveti Severin od Saint-Mauricea, opat 6. stoljeće
- Blaženi Tobija Borrás Romeu, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti numidijski mučenici, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar Maldonado, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Sekundin, biskup 5. stoljeće