Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Grgur II.

SVETAC · PAPA

Sveti Grgur II.

Spomendan
11. veljače
Razdoblje
8. stoljeće

Život

Sveti Grgur II. bio je rimski papa koji je upravljao Petrovom stolicom od 19. svibnja 715. do 11. veljače 731. godine, ostavši zapamćen kao jedan od najvećih i najzaslužnijih papa osmoga stoljeća. Rođen u Rimu kao sin Marcela i Honeste, još kao dječak stupio je u rimsku pjevačku školu (schola cantorum). Papa Sergije I. postavio ga je za podđakona i blagajnika Rimske Crkve, a potom mu je povjerio upravu nad papinskom knjižnicom, čime je Grgur postao prvi po imenu poznati papinski knjižničar. Kao đakon pratio je papu Konstantina u Carigrad, gdje je svojom izvanrednom mudrošću i odgovorima razriješio sve sporove s okrutnim carem Justinijanom II..

Nakon izbora na papinsko prijestolje, Grgur II. započeo je obnovu rimskih zidina radi obrane od sve veće saracenske i langobardske opasnosti. Pokazao se kao veliki promicatelj monaštva: svoju je obiteljsku kuću nakon majčine smrti pretvorio u samostan te je obnovio brojne zapuštene opatije, među kojima se ističe slavni samostan Monte Cassino. Primio je mnoge ugledne hodočasnike, poput saksonskoga kralja Ine koji je utemeljio Schola Anglorum u Rimu.

Njegovo najveće povijesno djelo bila je evangelizacija germanskih naroda. Kada je engleski misionar Vinfred došao u Rim tražeći poslanje, papa Grgur II. prepoznao je u njemu Božjega izabranika, nadjenuo mu ime Bonifacije i poslao ga da propovijeda istine Staroga i Novoga zavjeta germanskim plemenima. Godine 722. osobno ga je posvetio za biskupa i osigurao mu zaštitu franačkoga vladara Karla Martela, neprestano prateći i usmjeravajući njegov rad pismima i uputama.

U teškim godinama ikonoklazma, kada je bizantski car Leon III. Izaurijac 726. i 727. godine počeo nametati nepravedne poreze i zabranio štovanje svetih slika, papa Grgur II. neustrašivo je ustao u obranu katoličke vjere i crkvenih prava. Odbacio je careve dekrete, a na saboru u Rimu 727. godine svečano je proglasio pravovjerni nauk o štovanju svetih ikona. Pismima je hrabrio carigradskoga patrijarha svetoga Germana u otporu caru te je spriječio bizantskoga egzarha i langobardskoga kralja Liutpranda da ovladaju Rimom, sačuvavši neovisnost Rimske stolice. Nakon šesnaest godina plodnoga, hrabrog i svetog pontifikata, preminuo je u Rimu u veljači 731. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Grgur II. pokopan je u bazilici svetoga Petra u Vatikanu 11. veljače 731. godine. Rimski martirologij bilježi njegov spomendan 11. veljače, veličajući njegovu obranu Crkve i štovanja svetih slika u teškim vremenima cara Leona Izaurijca te njegovo slanje svetoga Bonifacija na propovijedanje Evanđelja u Njemačku. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom, križem s tri prečke i knjigom, često držeći u ruci ikonu Spasitelja ili posvećujući svetoga Bonifacija za biskupa. Zaštitnik je knjižničara, arhivista, misionara i branitelja slobode Crkve.

Isti dan, 11. veljače, slave se i