SVETAC · PREZBITER I REDOVNIK
Sveti Egbert od Ripona
- Spomendan
- 24. travnja
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 729.
Život
Sveti Egbert od Ripona bio je kreposni nortumbrijski monah, prezbiter i biskup koji je posvetio tlo Irske i Škotske svojim apostolskim radom u sedmom i osmom stoljeću. Rođen je oko 639. godine u uglednoj anglosaskoj plemićkoj obitelji u Nortumbriji. U ranoj je mladosti radi stjecanja duhovne i biblijske naobrazbe otputovao u Irsku, stupivši u glasoviti samostan Rathmelsigi. Ondje je za vrijeme strahovite pošasti kuge teško obolio, pa se u suzama zavjetovao Gospodinu da će radi pokore provesti cijeli život u trajnom dragovoljnom progonstvu izvan rodne Engleske ako mu Bog podari zdravlje.
Nakon čudesnoga ozdravljenja, Egbert je ostao vjeran svojemu zavjetu te se nikada više nije vratio u domovinu, provodeći dane u najstrožem postu i neprestanoj molitvi. Zaređen za svećenika, a potom posvećen i za biskupa, gorio je žarkom željom da navijesti Evanđelje poganskim germanskim plemenima srodnima Anglima. No Bog mu je preko viđenja jednoga subrata objavio da mu je namijenjena druga zadaća: umjesto odlaska u Germaniju, poslan je u samostane svetoga Kolumbe kako bi ispravio njihovo odstupanje od općecrkvene prakse glede slavljenja Uskrsa. Ipak, Egbert je bio duhovni začetnik germanskih misija, pripremivši i poslavši u Friziju svete misionare Vigberta, Vilibroda i Svitberta.
Godine 716. Egbert je napustio Irsku i prešao na otok Ionu u Škotskoj, gdje je proveo posljednjih trinaest godina života. Svojom iznimnom blagošću, poniznošću i dubokim poznavanjem Svetoga pisma uspio je privoljeti monahe na Ioni da napuste pogrešan keltski način računanja i prihvate rimski nadnevak Uskrsa u punom jedinstvu s Katoličkom Crkvom. Na sam dan Uskrsa, 24. travnja 729. godine, nakon što je radosno odslužio svečanu svetu misu sa zajednicom koja je po prvi put slavila Vazem u općem crkvenom jedinstvu, starac Egbert u dobi od devedeset godina mirno je predao svoj duh Gospodinu.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Egberta prezbitera i monaha 24. travnja, ističući njegov trud oko evangelizacije europskih krajeva, pomirenje monaha na Ioni s rimskim običajem računanja Uskrsa te njegov blaženi prijelaz u vječnost neposredno nakon euharistijskoga slavlja na sam blagdan Uskrsa. Sveti Beda Časni u svojoj Crkvenoj povijesti s najbiranijim riječima hvali njegovu krotkost, askezu i duboku mudrost. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao ostarjeli monah ili biskup u misnom ruhu pred oltarom, držeći u ruci kalež i pashalnu svijeću, okružen monasima. Zaštitnik je misionara, promicatelja crkvenoga jedinstva i hodočasnika u tuđini.
Isti dan, 24. travnja, slave se i
- Blažena Marija Elizabeta Hesselblad, djevica 20. stoljeće
- Sveta Marija od svete Eufrazije Pelletier, djevica 19. stoljeće
- Svete Marija Kleofina i Saloma, učenice Gospodinove 1. stoljeće
- Sveti Aleksandar Lionski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Antim Nikomedijski, biskup, i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Benedikt Menni, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Fidelis iz Sigmaringena, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Grgur Elvirski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Melit od Canterburyja, biskup 7. stoljeće
- Sveti Wilfrid od Yorka, biskup 8. stoljeće
- Sveti Deodat iz Bloisa, đakon i opat 6. stoljeće
- Sveti Vilim Firmatus, pustinjak 11. stoljeće