SVETAC · PUSTINJAK
Sveti Leonard od Noblaca
- Spomendan
- 6. studenoga
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 545.
Među najštovanijima: Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na francuskom području
Život
Sveti Leonard rodio se krajem petoga stoljeća u plemićkoj franačkoj obitelji na dvoru kralja Klodviga. Njegov krsni kum bio je sam sveti Remigije, slavni biskup Reimsa i apostol Franaka. Leonard je na dvoru stekao velik ugled, a od kralja je izmolio povlasticu da može osloboditi svakoga zatvorenika kojega posjeti. Odbivši biskupsku čast koju mu je nudio kralj Klodvig, odlučio je napustiti dvorski sjaj i stupiti u samostan Micy pokraj Orléansa pod vodstvo svetoga Mesmina, kako bi se posvetio molitvi i askezi.
Željan još veće samoće, kasnije je otišao u pokrajinu Akvitaniju te je propovijedao evanđelje po tamošnjim šumovitim predjelima. Kada se franačka kraljica zatekla u teškim porođajnim mukama u obližnjoj šumi, kralj je u tjeskobi potražio Leonarda. Svetac se žarko pomolio Bogu i svojim zagovorom izmolio sretan i siguran porod kraljice i djeteta. Zahvalni kralj ponudio mu je zlato i srebro, no Leonard je zatražio samo onoliko šumske zemlje u Noblacu pokraj Limogesa koliko može na magarcu obići u jednom danu. Na tome je mjestu podigao crkvu Majci Božjoj i utemeljio samostan Noblac, okupivši brojne učenike i bivše zatočenike kojima je pružio novi, kršćanski život u radu i molitvi. Preminuo je u miru u Gospodinu u Noblacu sredinom šestoga stoljeća.
Čuda
Sveti je Leonard u kršćanskoj predaji ostao zapamćen kao čudotvorni osloboditelj utamničenika i zaštitnik bolesnih. Kad god bi zatvorenici u dalekim tamnicama zazvali njegovo ime u iskrenoj vjeri, njihovi bi se lanci i okovi čudesno sami od sebe raspuknuli i otpali s ruku i nogu, a tamnička bi se vrata otvorila. Oslobođeni su sužnji potom hrlili u Noblac kako bi donijeli svoje prekinute okove pred svetčev oltar i zahvalili Bogu. Njegovim su zagovorom čudesno ozdravljali nemoćni, opsjednuti su se oslobađali od zlih duhova, a rodilje su nalazile pomoć u teškim porodima. Samo u bavarskom svetištu Inchenhofen zabilježeno je oko četiri tisuće čudesnih uslišanja po njegovu zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Leonarda od Noblaca slavi se 6. studenoga. Rimski martirologij slavi ga u Noblacu pokraj Limogesa u Akvitaniji kao svetoga pustinjaka. Njegovo svetište u Noblacu, danas Saint-Léonard-de-Noblat, postalo je jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u Europi na putu svetoga Jakova, kamo su hodočastili kraljevi, biskupi i križari. Njegovo se štovanje proširilo po cijeloj Francuskoj, Engleskoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Češkoj i Poljskoj. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u jednostavnom habitu ili đakonskom ruhu, držeći u ruci prekinute lance i okove. Zaštitnik je utamničenika, zarobljenika, rodilja, bolesne stoke, kovača i bravara.
Isti dan, 6. studenoga, slave se i
- Blažena Kristina iz Stommelna, djevica 14. stoljeće
- Sveti Feliks iz Tinise, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Iltud, opat 6. stoljeće
- Sveti Kalinik, Himerije, Teodor, Stjepan, Petar, Pavao, Teodor, Ivan, Ivan i drug nepoznata imena, mučenici 7. stoljeće
- Sveti Melanije od Rennesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Pavao I. Carigradski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Protazije od Lausanne, biskup 7. stoljeće
- Sveti Sever od Barcelone, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Stjepan od Apta, biskup 11. stoljeće
- Sveti Vinok, opat 8. stoljeće
- Sveti Teobald iz Dorata, prezbiter 11. stoljeće