BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Kristina iz Stommelna
- Spomendan
- 6. studenoga
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1312.
Život
Blažena Kristina iz Stommelna rodila se 24. srpnja 1242. godine u selu Stommelnu, sjeverozapadno od Kölna, u imućnoj seljačkoj obitelji Henrika i Hille Bruso. Od ranoga djetinjstva bila je obdarena neobičnim duhovnim iskustvima: već u petoj godini doživjela je viđenje Djeteta Isusa, a u desetoj godini primila je milost mističnih zaruka s Kristom. Naučila je čitati latinski psaltir kako bi mogla moliti psalme, premda nikada nije naučila pisati.
Kada je navršila dvanaest godina, roditelji su je željeli udati, no Kristina je, čvrsto odlučivši sačuvati djevičanstvo za Krista, bez njihova znanja napustila dom i otišla u Köln. Ondje je stupila u zajednicu pobožnih begina. U toj je zajednici provodila dane u neprestanoj molitvi i iznimno strogoj tjelesnoj pokori. No njezina nesvakidašnja mistična iskustva, zanosi i teške borbe izazvali su sumnju i nerazumijevanje među susestrama, koje su je smatrale pomućenom uma i izvrgavale prijeziru, pa se Kristina nakon nekoliko godina vratila u rodni Stommeln.
Nakon povratka u selo, župnik Ivan primio ju je pod svoju zaštitu. Prijelomni događaj u njezinu duhovnom životu dogodio se u prosincu 1267. godine, kada je upoznala mladoga švedskoga dominikanca Petra iz Dacije, učenika svetoga Alberta Velikoga na studiju u Kölnu. Između njih razvilo se duboko i čisto duhovno prijateljstvo utemeljeno na Bogu. Petar je u Kristini prepoznao izabranu posudu Božje milosti te je postao njezin duhovni vođa, prijatelj i pisac njezina životopisa. Posjetio ju je petnaest puta, a nakon njegova povratka u Švedsku održavali su redovitu duhovnu prepisku koju su po njezinu kazivanju na latinski prevodili mjesni svećenici. Kada je Petar 1288. godine umro kao dominikanski prior na Gotlandu, teške muke i izvanredne kušnje koje je Kristina podnosila prestale su. Preostale godine života provela je u tišini i miru maloga samotišta u Stommelnu, noseći trajno odijelo begina. Blažena je Kristina preminula u Gospodinu 6. studenoga 1312. godine, u sedamdesetoj godini života.
Čuda
Blažena je Kristina jedna od najranijih povijesno posvjedočenih stigmatiziranih mističarki u Crkvi. U dobi od petnaest godina na njezinim su se rukama, nogama i glavi pojavile rane Kristove muke i otisci trnove krune, koje su u određenim razdobljima godine krvarile i bile vidljive. Njezin je život bio popraćen strahovitim i vidljivim napadima zloduha, koji su je tjelesno zlostavljali, nanosili joj rane i pokušavali navesti na očaj, no ona je sve pobijedila nepokolebljivom vjerom i pouzdanjem u Raspetoga. Godine 1338. na njezinu je grobu zabilježeno čudo ozdravljenja grofa Ditrika od Clevesa koji je patio od teškoga gihta, nakon čega su uslijedila mnoga druga ozdravljenja.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Kristine pokopano je najprije u Stommelnu, a 1342. godine preneseno je u Nideggen. Godine 1569. njezine su relikvije položene u zbornu crkvu u Jülichu, gdje su čudesno ostale neoštećene i tijekom razaranja crkve u savezničkom bombardiranju 1944. godine. Papa Pio X. svečano je potvrdio njezino štovanje kao blaženice 12. kolovoza 1908. godine. Njezin spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 6. studenoga. Vjernici joj se utječu kao moćnoj zagovornici protiv teških duhovnih napasti, tjeskoba, sumnji, glavobolja i uzetosti. U umjetnosti se prikazuje u jednostavnoj haljini begine sa stigmama na rukama i trnovom krunom na glavi, okružena zlodusima koje pobjeđuje znakom križa.
Isti dan, 6. studenoga, slave se i
- Sveti Feliks iz Tinise, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Iltud, opat 6. stoljeće
- Sveti Kalinik, Himerije, Teodor, Stjepan, Petar, Pavao, Teodor, Ivan, Ivan i drug nepoznata imena, mučenici 7. stoljeće
- Sveti Leonard od Noblaca, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Melanije od Rennesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Pavao I. Carigradski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Protazije od Lausanne, biskup 7. stoljeće
- Sveti Sever od Barcelone, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Stjepan od Apta, biskup 11. stoljeće
- Sveti Vinok, opat 8. stoljeće
- Sveti Teobald iz Dorata, prezbiter 11. stoljeće