Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Sveta Brigita

Sveta Brigita
Klikni za povećanje
×
Sveta Brigita
Sveta Brigita. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · REDOVNICA

Sveta Brigita

Spomendan
23. srpnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1373.

Život

Sveta Brigita rođena je 1303. godine u dvorcu Finsta u švedskoj pokrajini Uppland, u uglednoj i utjecajnoj plemićkoj obitelji zakonodavca i suca Birgera Perssona i njegove supruge Ingeborg. Odgojena u dubokoj pobožnosti, Brigita je već u sedmoj godini doživjela prva mistična viđenja Raspetoga Krista i Majke Božje. Nakon majčine smrti njezino je obrazovanje nastavila pobožna teta, koja joj je usadila nesalomljivu snagu volje i postojanost u vjeri.

U svojoj trinaestoj godini, 1316., udala se za osamnaestogodišnjega plemića Ulfa Gudmarssona, s kojim je proživjela dvadeset i osam godina uzornoga i sretnoga kršćanskog braka. Rodila je osmero djece, među kojima je i sveta Katarina Švedska. Brigita je s ljubavlju odgajala djecu i vodila kućanstvo, a zajedno sa suprugom proučavala je Sveto pismo i stupila u Treći red svetoga Franje. Utemeljili su malu bolnicu u kojoj su osobito dvorili siromašne i neudane majke. Zbog njezine mudrosti pozvana je na kraljevski dvor u Stockholm kao prva dvorska dama kraljice Blanche. Između 1341. i 1343. godine supružnici su pješice hodočastili na grob svetoga apostola Jakova u Santiago de Compostelu. Na povratku se Ulf teško razbolio te je nedugo potom, 1344. godine, preminuo u cistercitskom samostanu Alvastra.

Nakon suprugove smrti Brigita je razdijelila imanje djeci i siromasima, obukla jednostavno pokorničko odijelo i posve se predala molitvi i askezi. U tom razdoblju njezina su se viđenja umnožila, a Gospodin joj je naložio da zapiše Njegove riječi. Po Božjem nadahnuću utemeljila je novi red, Red Presvetoga Spasitelja (brigitinke), čiji je glavni dvostruki samostan u Vadsteni bogato obdario kralj Magnus Eriksson.

Godine 1349. Brigita je napustila Švedsku i otputovala u Rim kako bi zadobila papinsko odobrenje za svoj red i sudjelovala na Svetoj godini 1350.. U Vječnome Gradu provela je ostatak života, živeći u siromaštvu, njegujući napuštene bolesnike i neumorno pozivajući rimske pape da napuste Avignon i vrate se na stolicu svetoga Petra u Rim. Papa Urban V. potvrdio je pravilo njezina reda 1370. godine. Hodočastila je u brojna talijanska svetišta, a između 1371. i 1372. godine ostvarila je hodočašće u Svetu zemlju, pohodeći mjesta Kristove muke. Vrativši se u Rim, shrvana bolešću, preminula je u Gospodinu 23. srpnja 1373. godine, uz uzglavlje kćeri Katarine.

Čuda

Sveta Brigita bila je obdarena jedinstvenim mističnim darovima, viđenjima i proroštvima koja su zabilježena u osam svezaka njezinih Objava. Gospodin joj je objavio pojedinosti svoje gorke Muke, a prema predaji povjerio joj je i glasovite molitve na čast svojih svetih rana. Tijekom hodočašća u Svetu zemlju i po Italiji, sveta je Brigita svojom molitvom više puta spasila suputnike od brodoloma i razbojnika, a bolesnici su ozdravljali na njezin blagoslov.

Štovanje i zaštitništvo

Godinu dana nakon smrti njezine su relikvije prenijete iz Rima u samostan u Vadsteni u Švedskoj, gdje i danas počivaju. Papa Bonifacije IX. svečano ju je kanonizirao 7. listopada 1391. godine. Papa Lav XIII. proglasio ju je 1891. godine zaštitnicom Švedske, a sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1. listopada 1999. godine suzaštitnicom Europe, zajedno sa svetom Katarinom Sijenskom i svetom Terezijom Benediktom od Križa.

Njezin se liturgijski spomendan slavi 23. srpnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu brigitinki s karakterističnim velom s pet crvenih točaka koje simboliziraju Kristove rane, držeći u ruci knjigu, pero, hodočasnički štap i raspelo. Zaštitnica je Europe, Švedske, udovica, hodočasnika i dobre smrti.

Isti dan, 23. srpnja, slave se i