SVETAC · GROF
Sveti Elzear de Sabran
- Spomendan
- 27. rujna
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1323.
Život
Sveti Elzear de Sabran rođen je 1285. godine u dvorcu Saint-Jean de Robians u Provansi, u plemićkoj obitelji grofova od Sabrana. Njegov je otac od napuljskoga kralja Karla I. Anžuvinca dobio grofoviju Ariano u južnoj Italiji. Od najranijega djetinjstva Elzear je bio poučavan u pobožnosti i znanostima pod vodstvom svoga ujaka Vilima, opata benediktinskoga samostana svetoga Viktora u Marseilleu. Kada je navršio petnaest godina, po želji kralja Karla II. oženio se plemkinjom Delfinom iz kuće Glandèves.
Na bračnu noć supruga mu je povjerila svoju žarku želju da sačuva djevičanstvo. Elzear je u tome prepoznao Božji poziv te je dragovoljno pristao na djevičanski brak; oboje su položili zavjet čistoće i stupili u Treći samostanski red svetoga Franje. Živjeli su u dvorcu u Ansouisu i potom u Puimichelu, natječući se u molitvi, trajnom postu i pomaganju najbjednijima. Elzear je u svome domu uveo pravila kršćanskoga reda: zabranio je psovke, raskalašenost i kocku, a svoje sluge i podanike tretirao je kao braću u Kristu.
Nakon očeve smrti 1309. godine preuzeo je grofoviju Ariano u Italiji. Podanike koji su mrzili francuske velikaše pridobio je neizmjernom blagošću, oprostom i pravednošću. Na čelu kraljevske vojske branio je Rim i papinske posjede od cara Henrika VII. Godine 1317. napuljski kralj Robert Mudri povjerio mu je odgoj svoga sina, hercega Karla od Kalabrije, a Elzear je ubrzo postao i namjesnik kraljevstva. Sredinom 1323. godine poslan je kao kraljevski poslanik na francuski dvor u Pariz radi sklapanja bračnoga saveza. Usred dvorske raskoši zračio je evanđeoskom poniznošću i svetošću. Tijekom obavljanja diplomatske misije naglo se razbolio te je u miru preminuo u Parizu 27. rujna 1323. godine, u trideset i osmoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Grgur XI. 1371. godine, a dekret o njegovoj herojskoj svetosti ranije je sastavio njegov krizmani kum, papa Urban V. Spomendan mu se u Katoličkoj Crkvi i franjevačkom redu slavi 27. rujna. Njegovo je tijelo u franjevačkom habitu pokopano u crkvi manje braće konventualaca u Aptu u Provansi, gdje se i danas časti. Relikvije mu se nalaze i u katedrali u Arianu Irpinu, gradu čiji je nebeski suzaštitnik. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao mladi plemić i vitez u raskošnom plaštu ispod kojega se vidi franjevački pojas s čvorovima, držeći u ruci križ, krunicu ili ljiljan kao znak sačuvane bračne čistoće.
Isti dan, 27. rujna, slave se i
- Blaženi Josip Fenollosa Alcayna, prezbiter, i Fidel Climent Sanchis, redovnik, mučenici 20. stoljeće
- Sveta Hiltruda od Liessiesa, djevica 8. stoljeće
- Sveti Bonfilije od Foligna, biskup 12. stoljeće
- Sveti Gaj od Milana, biskup 3. stoljeće
- Sveti Vinko Paulski, prezbiter 17. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Laborier du Vivier, đakon i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Lovro iz Ripafratte, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Adolf i Ivan, braća i mučenici 9. stoljeće
- Sveti Florentin, mučenik 5. stoljeće