Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Ivan Duns Skot

Blaženi Ivan Duns Skot
Klikni za povećanje
×
Blaženi Ivan Duns Skot
Blaženi Ivan Duns Skot. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Ivan Duns Skot

Spomendan
8. studenoga
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1308.

Život

Blaženi Ivan Duns Skot rodio se potkraj 1265. ili početkom 1266. godine u gradiću Dunsu u Škotskoj. Prvu poduku primio je od franjevaca u Haddingtonu, a njegov stric Ilija Duns, franjevački vikar, uveo ga je u samostan u Dumfriesu. U dobi od petnaest godina primljen je u novicijat Reda manje braće. Zaređen je za svećenika 17. ožujka 1291. godine u katedrali u Northamptonu po rukama biskupa Olivera Suttona.

Bio je obdaren iznimnim umom te je poslan na visoke studije na Sveučilište u Parizu, a potom je predavao na sveučilištima u Oxfordu i Cambridgeu. Kao profesor u Oxfordu sastavio je svoje temeljno teološko i filozofsko djelo, glasoviti Oxfordski spis (Opus Oxoniense), koji predstavlja opsežan komentar na Rečenice Petra Lombarda. Godine 1302. vratio se u Pariz kako bi predavao na tamošnjem slavnom sveučilištu i postigao naslov doktora teologije.

U vrijeme teškoga sukoba između pape Bonifacija VIII. i francuskoga kralja Filipa IV. Lijepoga, Skot je nepokolebljivo stao u obranu zakonitih prava pape i jedinstva Crkve. Kada je kralj zatražio od sveučilištaraca da se izjasne protiv pape, Ivan je s još osamdesetoricom braće odbio kraljev pritisak, zbog čega je dekretom prognan iz Pariza. Nakon smrti pape Bonifacija i smirivanja napetosti, generalni ministar reda Gonzalvo Hispanski poslao ga je natrag u Pariz, hvaleći njegovo golemo znanje i nadasve oštrouman genij. Godine 1307. poslan je u Köln na tamošnje visoko franjevačko učilište kao glavni lektor.

Njegovo učenje ostavilo je neizbrisiv pečat u povijesti kršćanske misli. Zbog izvanredne dubine i oštrine uma dobio je počasni naslov Pronicavi naučitelj (Doctor Subtilis). Najveća slava blaženoga Ivana Dunsa Skota jest njegova teološka obrana dogme o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. U vrijeme kada su mnogi učeni teolozi dvojili, Skot je s blistavom jasnoćom dokazao da je Marija, zahvaljujući unaprijed primijenjenim zaslugama Kristova otkupljenja na križu, u samom trenutku svoga začeća bila sačuvana od svake ljage istočnoga grijeha. Time je položio temelje vjerskoj istini koju će Crkva stoljećima kasnije svečano proglasiti. Iscrpljen neumornim radom, studijem i pokorom, blago je usnuo u Gospodinu u Kölnu 8. studenoga 1308. godine, u dobi od tek četrdeset i tri godine.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Ivana Dunsa Skota počiva u franjevačkoj crkvi Bezgrješnoga Začeća u Kölnu, u blizini groba svetoga Alberta Velikoga. Stoljećima je u franjevačkom redu i u Crkvi uživao glas svetosti i neprekinuto štovanje. Papa Ivan Pavao II. svečano je potvrdio njegovo štovanje i proglasio ga blaženim 20. ožujka 1993. godine, nazvavši ga pjevačem Utjelovljene Riječi i braniteljem Bezgrješnoga Začeća. U Rimskom martirologiju njegov se liturgijski spomendan slavi 8. studenoga. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkom habitu s perom u ruci i knjigama svojih komentara, s pogledom usmjerenim prema Bezgrješnoj Djevici Mariji.

Isti dan, 8. studenoga, slave se i