SVETICA · DJEVICA
Sveta Gertruda Velika
- Spomendan
- 17. studenoga
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1301.
Život
Sveta Gertruda Velika rodila se na blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja 1256. godine u Njemačkoj. O njezinoj rodbini i podrijetlu nije sačuvano pisanih tragova, jer se u duhu potpunoga predanja Bogu smatrala kćerju nebeskoga Oca. Kada joj je bilo tek pet godina, primljena je u samostansku školu glasovite opatije Helfta pokraj Eislebena u Saskoj. Pod mudrom upravom opatice Gertrude od Hackeborna, Helfta je u to doba bila jedno od najsjajnijih središta monaškoga života, duhovnosti i znanosti u njemačkim zemljama, gdje se s osobitom svečanošću slavilo bogoslužje i Božje djelo, kako sveti Benedikt naziva liturgijsku molitvu časoslova.
Odgoj malene Gertrude bio je povjeren svetoj Mehtildi, mlađoj sestri opatice Gertrude, pod čijim se majčinskim vodstvom među njima razvilo duboko duhovno prijateljstvo i neraskidiva povezanost. Gertruda se s neobičnim žarom i oštrinom uma posvetila studiju, ovladavši slobodnim umijećima, latinskim jezikom, retorikom, glazbom i svetim naukom. No u dvadeset i šestoj godini života doživjela je duboki nutarnji preokret, koji je sama opisala kao božansko prosvjetljenje. Uvidjela je posvemašnju ispraznost svjetovnih znanosti te je, po riječima svojih životopisaca, od vrsne gramatičarke postala duboka teologinja. Ostavila je profane knjige i sve svoje snage usmjerila na proučavanje Svetoga pisma, crkvenih otaca, napose svetoga Augustina i svetoga Grgura Velikoga, te cistercitskih duhovnih pisaca poput svetoga Bernarda iz Clairvauxa.
Njezin je život izvana bio jednostavan život vjerne redovnice koja je opsluživala Pravilo svetoga Benedikta u duhu cistercitske obnove. Ipak, u tajnosti svoga srca živjela je u neprestanom mističnom sjedinjenju s Kristom zaručnikom. Plod njezina molitvenoga motrenja bila su uzvišena teološka i mistična djela napisana na čistom i uzvišenom latinskom jeziku. Najpoznatije među njima je Glasnik božanske ljubavi (Legatus divinae pietatis) u pet knjiga, od kojih je drugu knjigu napisala vlastitom rukom, dok su ostale sastavile sestre iz zajednice bilježeći njezina viđenja i riječi. Sastavila je i zbirku Duhovnih vježbi (Exercitia spiritualia), koja vodi dušu od krsne milosti do priprave za blaženu smrt.
Gertruda je postala jedna od prvih i najvećih navjestiteljica pobožnosti Presvetomu Srcu Isusovu. U Srcu Isusovu promatrala je vrelo beskrajnoga božanskog milosrđa koje se kroz rane na križu izlijeva na grešnike, na duše u čistilištu i na cijeli svijet. Na blagdan svetog Ivana apostola i evanđelista doživjela je viđenje u kojemu je naslonila glavu na Spasiteljev probodeni bok i slušala otkucaje Njegova božanskoga Srca. Nakon dugotrajnih tjelesnih bolesti koje je nosila u strpljivosti, sveta je djevica preminula u samostanu Helfta 17. studenoga 1301. ili 1302. godine, u četrdeset i šestoj godini života.
Čuda
Gospodin je svetu Gertrudu obdario mnogim mističnim zanosima, darom proroštva i duhovnoga gledanja tajni ljudskih srdaca. Često je bivala uzdignuta u ekstaze u kojima je gubila svijest o svemu zemaljskom, upijajući nebesku svjetlost. Na svome je tijelu nosila nevidljive stigme Kristove muke, osjećajući u vlastitoj duši patnje i ljubav Spasiteljeva Srca. Njezine su usrdne molitve donosile izbavljenje i nebesku utjehu mnogim dušama u čistilištu, prema kojima je gajila neizmjernu samilost.
Štovanje i zaštitništvo
Zbog iznimne dubine njezina teološkoga i mističnog nauka, papa Benedikt XIV. dao joj je naslov »Velika«. Njezino je štovanje papa Klement XII. proširio na čitavu Crkvu. U Rimskom martirologiju njezin se spomendan nalazi 16. studenoga, dok se u njemačkom jezičnom području i u benediktinskom redu njezin blagdan slavi 17. studenoga, na dan njezina rođenja za nebo. Na molbu španjolskoga kralja proglašena je zaštitnicom Zapadne Indije, a osobito se svečano časti u Peruu i u Novom Meksiku. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom habitu s bogatim rukavima kukule, držeći u ruci opatski štap i knjigu pravila, dok na njezinim prsima blista Presveto Srce Isusovo obasjano zrakama božanske svjetlosti ili lik Djeteta Isusa.
Isti dan, 17. studenoga, slave se i
- Blažena Salomea Poljska, kraljica i redovnica 13. stoljeće
- Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Elizabeta Ugarska, kneginja 13. stoljeće
- Sveta Hilda od Whitbyja, opatica 7. stoljeće
- Sveti Acisclo Kordopski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Anijan od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Florin iz Ramoscha, prezbiter 9. stoljeće
- Sveti Grgur od Toursa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Hugo od Lincolna, biskup 12. stoljeće
- Sveti Ivan del Castillo, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Namacije od Viennea, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Lup Sebastijan Hunot, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Alfej i Zahej Cezarejski, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Grgur Neocezarejski (Čudotvorac), biskup 6. stoljeće
- Sveti Hugo od Noare, opat 12. stoljeće
- Sveti Jordan Ansalone i Toma Hioji Rokuzayemon Nishi, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Sveti Lazar Ikonopisac, monah 8. stoljeće