Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Životopisi › Sveta Hilda od Whitbyja

Sveta Hilda od Whitbyja
Klikni za povećanje
×
Sveta Hilda od Whitbyja
Sveta Hilda od Whitbyja. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · OPATICA

Sveta Hilda od Whitbyja

Spomendan
17. studenoga
Razdoblje
7. stoljeće
Smrt
680.

Život

Sveta Hilda od Whitbyja bila je plemenita opatica i jedna od najutjecajnijih duhovnih majki anglosaske Engleske u sedmom stoljeću. Rođena je 614. godine kao kći Hererika, nećaka znamenitoga nortumbrijskoga kralja Edvina. U dobi od trinaest godina, zajedno sa svojim stricem kraljem, primila je krštenje po rukama svetoga Paulina, biskupa Yorka, oko 627. godine.

Nakon što je trideset i tri godine provela u kreposnom svjetovnom životu, potaknuta primjerom svoje sestre Heresvite odlučila se posvetiti redovništvu. Namjeravala je poći u samostan Chelles u Galiji, no sveti Aidan, biskup Lindisfarnea, pozvao ju je natrag u domovinu. Nakon što je vodila manji samostan na rijeci Wear, postavljena je za opaticu dvostrukoga samostana u Hartlepoolu, a potom je 657. godine utemeljila glasoviti samostan Streaneshalch, kojemu su Danci kasnije dali ime Whitby.

Pod njezinim mudrim vodstvom Whitby je postao jedno od najvažnijih središta kršćanske kulture, mira i proučavanja Svetoga pisma u Engleskoj. U njezinoj samostanskoj školi odgojeno je čak pet biskupa, među kojima se ističu sveti Ivan od Hexhama i sveti Vilfrid od Yorka. U njezinu je samostanu 664. godine održan povijesni Sabor u Whitbyju, na kojemu je kralj Osvi odlučio da se u cijeloj kraljevini prihvati rimski način računanja Uskrsa. Hilda je primila u samostan i skromnoga pastira Kedmona, prepoznavši u njemu dar Duha Svetoga, te ga potaknula da postane prvi veliki kršćanski pjesnik anglosaskoga jezika.

Posljednjih sedam godina života provela je trpeći od teške i neprestane groznice, no unatoč bolima nije propuštala ni najmanju samostansku dužnost, neprestano zahvaljujući Bogu. Nakon što se okrijepila svetom popudbinom, u miru je usnula u Gospodinu 17. studenoga 680. godine u dobi od šezdeset i šest godina.

Čuda

U trenutku njezina blaženoga preminuća u Whitbyju, u samostanu Hackness, udaljenom trinaest milja, pobožna redovnica Begu u viđenju je ugledala Hildinu dušu kako u sjaju svjetla, praćena anđelima, uzlazi u nebo, dok su samostanska zvona na tajanstven način sama odjekivala zrakom objavljujući prijelaz svete opatice u vječnost.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svete Hilde opatice 17. studenoga, ističući njezin neumorni trud oko redovničkoga života, čuvanja mira i ljubavi te proučavanja Svetoga pisma. Njezino se ime nalazi u najstarijim engleskim kalendarima, poput kalendara svetoga Vilibroda iz osmoga stoljeća. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u opatskom habitu s velom i biskupskim štapom, držeći u ruci knjigu Svetoga pisma i model samostana u Whitbyju, često uz zmije pretvorene u kamen prema pučkoj predaji. Zaštitnica je škola, učenika, pjesnika i grada Whitbyja.

Isti dan, 17. studenoga, slave se i