Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Životopisi › Sveti Grgur I. Veliki

Sveti Grgur I. Veliki
Klikni za povećanje
×
Sveti Grgur I. Veliki
Sveti Grgur I. Veliki. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PAPA I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Grgur I. Veliki

Spomendan
12. ožujka
Razdoblje
7. stoljeće
Smrt
604.

Život

Sveti Grgur I. Veliki rodio se u Rimu oko 540. godine u uglednoj patricijskoj obitelji. Njegov otac Gordijan bio je visoki rimski službenik, a majka sveta Silvija odlikovala se iznimnom pobožnošću. U obitelji su posvećene djevice bile i njegove tete, svete Tarsila i Emilijana, pa je Grgur odrastao u ozračju istinske svetosti. Stekao je visoku naobrazbu u govornštvu, dijalektici i pravu, te je već oko 573. godine obavljao najvišu civilnu službu prefekta grada Rima.

No, privučen nebeskim stvarima, 574. godine napustio je svjetovnu vlast, obiteljsku kuću na Celiju pretvorio u samostan svetoga Andrije, a na svojim posjedima na Siciliji osnovao još šest samostana. Sam je obukao redovnički habit i postao ponizni monah, provodeći dane u molitvi, studiju Pisma i strogom postu. Papa Pelagije II. zaredio ga je 578. godine za jednoga od sedmorice rimskih đakona, a potom ga poslao kao apokrizijarija (stalnog poslanika) na carski dvor u Carigrad, gdje je proveo šest godina. Ondje se sprijateljio sa svetim Leandrom Seviljskim i na njegov poticaj započeo pisati glasoviti komentar Knjige o Jobu.

Nakon povratka u Rim postao je opat samostana svetoga Andrije. Kada je 590. godine od kuge preminuo papa Pelagije II., rimski kler i sav puk jednodušno su izabrali Grgura za novoga papu. Iako je bježao od te časti, posvećen je 3. rujna 590. godine na Petrovoj stolici. Kao papa nazvao se slugom slugu Božjih (servus servorum Dei). U teškim vremenima gladi, kuge i langobardskih napada, Grgur je sam organizirao obranu i prehranu grada, otkup zarobljenika i upravu crkvenih dobara.

Poslao je svetoga Augustina s monasima u Englesku radi evangelizacije Anglosasa, čime je otvorio novo poglavlje u povijesti kršćanskoga Zapada. Uredio je rimsko bogoslužje i liturgijsko pjevanje koje po njemu nosi ime gregorijanski koral. Napisao je Pastoralno pravilo (Regula pastoralis), Dijaloge o životima svetaca i brojne homilije, postavši jedan od najutjecajnijih crkvenih naučitelja. Iscrpljen bolestima i naporima, preminuo je 12. ožujka 604. godine.

Čuda

Sveti Grgur bio je posrednik mnogih Božjih znamenja. Najpoznatiji je događaj iz 590. godine kada je za vrijeme strahovite kuge u Rimu predvodio veliku sedmerostruku pokorničku procesiju sa slikom Majke Božje prema bazilici svetoga Petra. Kada je procesija stigla do Hadrijanova mauzoleja, viđen je na vrhu zdanja sveti arkanđeo Mihael kako vraća mač u korice u znak da je kuga prestala po uslišanoj molitvi, zbog čega se ta utvrda do danas zove Castel Sant'Angelo (Anđeoska tvrđava). Predaja također bilježi da je Duh Sveti u liku bijele golubice viđen kako lebdi nad njegovim uhom dok je diktirao svoja sveta tumačenja.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan njegova preminuća slavi se 12. ožujka, dok se dan njegova biskupskog posvećenja časti 3. rujna. Njegovo tijelo počiva u bazilici svetoga Petra u Rimu. Uvršten je među četiri velika zapadna crkvena naučitelja. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom, papinskim križem i golubicom na ramenu koja mu šapće u uho dok piše. Zaštitnik je papa, pjevača, učitelja, zborova i studenata.

Isti dan, 12. ožujka, slave se i