Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Životopisi › Sveti Eligije od Noyona

Sveti Eligije od Noyona
Klikni za povećanje
×
Sveti Eligije od Noyona
Sveti Eligije od Noyona. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Eligije od Noyona

Spomendan
1. prosinca
Razdoblje
7. stoljeće
Smrt
660.

Život

Sveti Eligije, u Francuskoj štovan kao Éloi, rodio se oko 590. godine u Chaptelatu pokraj Limogesa od pobožnih roditelja rimskoga podrijetla, Euherija i Terigije. Prepoznavši u sinu izvanredan dar, otac ga je poslao na nauk znamenitom zlataru Abi, meštru kovnice u Limogesu. Kasnije je Eligije otišao u Neustriju i stupio u službu kraljevskoga rizničara Babe, na čiju mu je preporuku kralj Klotar II. povjerio zlato i drago kamenje za izradu prijestolja. Eligije je od povjerenoga materijala svojom iznimnom poštenošću i vještinom napravio dva veličanstvena prijestolja umjesto jednoga, što je kralja toliko zadivilo da ga je smjesta uzeo na svoj dvor i postavio za ravnatelja kraljevske kovnice u Marseilleu.

Nakon Klotarove smrti 629. godine novi kralj Dagobert I. imenovao je Eligija svojim glavnim savjetnikom. Eligije je na dvoru uživao golem ugled, no svoj je utjecaj koristio isključivo za dobro: otkupljivao je stotine rimskih, galskih, saskih i maurskih robova, dijelio milostinju siromasima i davao dostojan ukop pogubljenim zločincima. Zajedno sa svojim nerazdvojnim prijateljem svetim Ouenom na dvoru je provodio strogi monaški život po pravilu svetoga Kolumbana.

Oko 632. godine utemeljio je glasoviti samostan Solignac, a u Parizu ženski samostan s tristo redovnica pod vodstvom svete Aureje. Svojim je umjetničkim rukama izradio neprocjenjive zlatne relikvijare za svetoga Martina Turskoga, svetoga Dionizija i svetu Genovevu. Nakon Dagobertove smrti 639. godine Eligije je napustio dvor, primio svećeničko ređenje, a 13. svibnja 640. godine posvećen je za biskupa Noyona i Tournaija. Kao pastir obratio je brojna poganska plemena u Flandriji, oko Antwerpena i uz obalu mora. Pronašao je tijela svetoga Kventina i svetoga Pjata te podigao samostane i crkve. Preminuo je u Gospodinu u Noyonu 1. prosinca 660. godine.

Čuda

Sveti Eligije bio je proslavljen mnogim čudesnim događajima za života i nakon smrti. Predaja bilježi da mu je u njegovoj kovačnici u trenucima teškoga potkivanja nemirnih konja pomagao sam anđeo Božji, a bolesnici koje bi blagoslovio znakom križa smjesta su ozdravljali. Zabilježeno je i čudesno pronalaženje svetih moći mučenika svetoga Kventina, čiji je skriveni grob Eligije otkrio po posebnom nebeskom nadahnuću i molitvi.

Štovanje i zaštitništvo

Glavni liturgijski spomendan svetoga Eligija slavi se 1. prosinca. Rimski martirologij slavi ga u Noyonu u Neustriji kao biskupa koji je, kao zlatar i savjetnik kralja Dagoberta, podigao mnoge samostane i umjetnički izradio spomenike svetaca, a potom na biskupskoj stolici Noyona i Tournaija uložio sav apostolski žar u naviještanje evanđelja. Njegove su relikvije počivale u katedrali u Noyonu. Glavni je zaštitnik zlatara, kovača, bravara, draguljara, radnika u metalu, veterinara i kočijaša. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s pastoralom, držeći u ruci zlatarski čekić, nakovanj ili maketu crkve od kovanoga zlata.

Isti dan, 1. prosinca, slave se i