SVETAC · BISKUP
Sveti Honorije od Canterburyja
- Spomendan
- 30. rujna
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 653.
Život
Sveti Honorije bio je rimski monah i učenik svetoga Grgura Velikoga, pape i crkvenoga naučitelja. Zajedno sa svetim Augustinom Canterburyjskim poslan je iz Rima u Britaniju kako bi navijestio evanđelje anglosaskom narodu. Svojim je kreposnim životom, molitvom i blagošću snažno pridonio obraćenju kraljevstva Kent. Nakon smrti nadbiskupa Justa, Honorije je 627. godine izabran za petoga nadbiskupa Canterburyja, a u Lincolnu ga je 628. posvetio sveti Paulin od Yorka.
Papa Honorije I. poslao mu je palij i odobrio povlasticu da preživjeli nadbiskup Canterburyja ili Yorka može sam posvetiti nasljednika drugoga, kako bi se izbjegla duga i pogibeljna putovanja u Rim. Glavno djelo Honorijeva dugoga biskupstva bilo je slanje svetoga Feliksa Burgundskoga u Istočnu Angliju, čime je to cijelo kraljevstvo privedeno katoličkoj vjeri. Kada su velški vladar Cadwalla i poganski kralj Penda razorili kršćansku Northumbriju 633. godine, Honorije je s ljubavlju primio prognanoga Paulina i postavio ga za biskupa Rochestera.
Honorije je upravljao engleskom Crkvom s velikom revnošću i mudrošću, vjerno opslužujući pravilo svetoga Grgura Velikoga. Posvetio je Itamara, prvoga biskupa rodom iz Kenta, kao i druge domaće pastire, položivši čvrste temelje mjesnoj crkvenoj hijerarhiji. Preminuo je u miru u Canterburyju 30. rujna 653. godine te je pokopan uz svoje svete predšasnike u crkvi svetih Petra i Pavla.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Honorija od Canterburyja slavi se 30. rujna. Rimski martirologij slavi ga u Canterburyju u Engleskoj kao biskupa koji je, kao rimski monah poslan od pape Grgura Velikoga sa svetim Augustinom radi evangelizacije Engleske, naposljetku naslijedio njegovu biskupsku stolicu. Njegove su relikvije stoljećima počivale u opatijskoj crkvi svetoga Augustina u Canterburyju. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom, palijem i nadbiskupskim križem, držeći u ruci knjigu crkvenih kanona. Zaštitnik je engleskoga klera, propovjednika i nadbiskupije Canterbury.
Isti dan, 30. rujna, slave se i
- Blaženi Fridrik Albert, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Amat od Nusca, biskup 11. stoljeće
- Sveti Antonin iz Piacenze, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Grgur Prosvjetitelj, biskup 4. stoljeće
- Sveti Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj 5. stoljeće
- Sveti Šimun od Crépyja, redovnik 11. stoljeće
- Blažena Felicita Meda, opatica 15. stoljeće
- Blaženi Ivan Nikola Cordier, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveta Euzebija od Marseillea, djevica 5. stoljeće
- Sveti Franjo Borgia, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Ismidon od Diea, biskup 12. stoljeće
- Sveti Urs i Viktor, mučenici 4. stoljeće