SVETAC · PREZBITER I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Jeronim
- Spomendan
- 30. rujna
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 420.
Crkveni naučiteljiOpći rimski kalendarSvećenici
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Jeronim rodio se u Stridonu, gradu na granici Dalmacije i Panonije, oko 342. godine. Kao daroviti mladić otišao je u Rim, gdje je stekao vrhunsko klasično i govorničko obrazovanje te primio sakrament svetoga krštenja. Privučen uzvišenošću asketskoga života, započeo je teološki studij u Trieru, boravio u Akvileji te oko 373. godine krenuo na Istok. U Antiohiji je slušao biblijska tumačenja, a od 374. do 379. godine vodio je strogi samotnički život u sirijskoj pustinji Halkidi, provodeći dane u molitvi, pokori i učenju hebrejskoga jezika. U Antiohiji je zaređen za prezbitera, a potom je u Carigradu postao prijatelj i učenik svetoga Grgura Nazijanskoga.
Godine 382. vratio se u Rim te je postao tajnik pape Damaza, koji mu je povjerio epohalno djelo obnove latinskoga prijevoda Svetoga pisma. U Rimu je okupio krug pobožnih plemkinja, među kojima su bile Marcela, Paula i Eustohija, poučavajući ih biblijskim jezicima i askezi. Nakon smrti pape Damaza, zbog spletki i nerazumijevanja napustio je Rim 385. godine te se 386. trajno nastanio u Betlehemu. Ondje je podigao samostan u blizini špilje Kristova rođenja, gdje je proveo ostatak života u molitvi, pokori i neprestanome znanstvenom radu.
Njegovo glavno životno djelo bio je prijevod Staroga zavjeta s izvornoga hebrejskoga jezika na latinski, te revizija Novoga zavjeta, čime je nastala Vulgata, službeni biblijski tekst Zapadne Crkve. Sastavio je neprocjenjive komentare gotovo svih biblijskih knjiga, apologetska djela protiv Helvidija, Jovinijana, Vigilancija i pelagijanaca, te znamenito djelo O znamenitim muževima. Zbog svoje vatrene naravi i beskompromisne ljubavi prema istini vodio je mnoge teološke polemike, ali je uvijek ostao ponizno podložan autoritetu Apostolske Stolice. Preminuo je u dubokoj starosti u Betlehemu 30. rujna 420. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Jeronima slavi se 30. rujna. Crkva ga časti kao jednoga od četvorice velikih zapadnih crkvenih naučitelja i najvećega biblijskoga stručnjaka kršćanske starine. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su preneseni iz Betlehema u Rim te počivaju u bazilici Svete Marije Velike. Glavni je zaštitnik Dalmacije, prevoditelja, bibličara, teologa, studenata i knjižničara.
U kršćanskoj umjetnosti sveti se Jeronim prikazuje u kardinalskome grimiznom ruhu ili kao pustinjak u pećini koji se udara kamenom u prsa pred raspelom, držeći knjigu Svetoga pisma i pero, često s lavom uz noge koji simbolizira njegovu snagu duha i zahvalnost prirode.
Isti dan, 30. rujna, slave se i
- Blaženi Fridrik Albert, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Amat od Nusca, biskup 11. stoljeće
- Sveti Antonin iz Piacenze, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Grgur Prosvjetitelj, biskup 4. stoljeće
- Sveti Honorije od Canterburyja, biskup 7. stoljeće
- Sveti Šimun od Crépyja, redovnik 11. stoljeće
- Blažena Felicita Meda, opatica 15. stoljeće
- Blaženi Ivan Nikola Cordier, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveta Euzebija od Marseillea, djevica 5. stoljeće
- Sveti Franjo Borgia, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Ismidon od Diea, biskup 12. stoljeće
- Sveti Urs i Viktor, mučenici 4. stoljeće