SVETAC · BISKUP
Sveti Proklo Carigradski
- Spomendan
- 24. listopada
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 446.
Život
Sveti Proklo rodio se u Carigradu potkraj četvrtoga stoljeća te je od najranije mladosti bio posvećen crkvenoj službi. Bio je lektor i marljivo je pohađao škole, stekavši vrsno retoričko obrazovanje. Postao je tajnik patrijarha Atika, koji ga je zaredio za đakona i prezbitera. Nakon Atikove smrti 425. godine imenovan je nadbiskupom Kizika, no ondje nije stupio na stolicu zbog protivljenja mjesnoga puka, pa je ostao djelovati u Carigradu kao omiljeni propovjednik.
Kada je patrijarh Nestorije počeo širiti svoje zablude protiv dviju naravi u Kristu i protiv naziva Bogorodica, Proklo je u carigradskoj katedrali održao glasovitu propovijed u prisutnosti samoga Nestorija, neustrašivo naviještajući da je Blažena Djevica Marija istinska Bogoroditeljica (Theotokos). Nakon svrgavanja Nestorija na Saboru u Efezu i smrti njegova nasljednika Maksimijana 434. godine, car Teodozije II., uz prethodno odobrenje pape Celestina I., postavio je Prokla na carigradsku patrijaršijsku stolicu.
Kao patrijarh Carigrada, Proklo se odlikovao iznimnom blagošću, pastirskom mudrošću i teološkom oštroumnošću. Godine 436. armenski su se biskupi obratili Proklu u povodu zabluda Teodora Mopsuestijskoga, na što je Proklo odgovorio znamenitom poslanicom poznatom kao Tomus svetoga Prokla, u kojoj je sjajno razložio pravovjerni nauk o utjelovljenju. Godine 438. postigao je povijesno djelo pomirenja: svečano je prenio neraspadnuto tijelo svetoga Ivana Zlatoustoga iz progonstva u Carigrad, položivši ga u crkvu Svetih Apostola u nazočnosti cara koji je klečeći molio oprost za grijehe svojih roditelja. Zbog svoje mudrosti i obrane vjere, na Ekumenskome saboru u Kalcedonu nazvan je Velikim. Preminuo je u miru u Carigradu 446. ili 447. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Prokla Carigradskoga slavi se 24. listopada. Rimski martirologij trajno ga slavi kao biskupa koji je hrabro navijestio Blaženu Mariju kao Bogorodicu i vratio tijelo svetoga Ivana Zlatoustoga iz progonstva u trijumfalnomu prijenosu, zasluživši naslov Velikoga na Kalcedonskome saboru. Povezuje ga se i s uvođenjem liturgijskoga pjevanja Trisagiona (Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni) u Carigradu. U umjetnosti se prikazuje u patrijaršijskome arhijerejskom ruhu s omoforom, držeći svitak s marijanskom homilijom i ikonu Bogorodice.
Isti dan, 24. listopada, slave se i
- Blaženi Alojzije Guanella, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Antun Marija Claret, biskup 19. stoljeće
- Sveti Areta i 340 drugova, mučenici 6. stoljeće
- Sveti Evergizlo od Kölna, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Josip Lê Đăng Thị, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Maglorije od Dola, biskup 6. stoljeće
- Sveti Martin od Vertoua, opat 7. stoljeće
- Sveti Senoh od Toursa, prezbiter 6. stoljeće
- Blaženi Josip Baldo, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Fromund od Coutancesa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kirijak i Klaudijan, mučenici 4. stoljeće