Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Ćiril Aleksandrijski

Sveti Ćiril Aleksandrijski
Klikni za povećanje
×
Sveti Ćiril Aleksandrijski
Sveti Ćiril Aleksandrijski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Ćiril Aleksandrijski

Spomendan
27. lipnja
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
444.

Život

Sveti Ćiril rodio se u Aleksandriji oko 376. godine u uglednoj kršćanskoj obitelji te je bio nećak aleksandrijskoga patrijarha Teofila. Stekao je vrhunsko klasično i teološko obrazovanje u glasovitim školama Aleksandrije, a jedno je vrijeme proveo u monaškoj zajednici u pustinji, posvetivši se molitvi i proučavanju Svetoga pisma. Godine 403. pratio je strica Teofila u Carigrad na zloglasni Sabor pod hrastom. Nakon Teofilove smrti 412. godine, Ćiril je posvećen za patrijarha Aleksandrije. U prvim godinama upravljanja morao se suočiti s teškim sukobima u gradu, zatvorio je crkve novacijanaca, štitio kršćane u sukobima s protivnicima te se sukobljavao s carskim prefektom Orestom. Na poticaj svoga duhovnoga oca svetoga Izidora Peluzijskoga, Ćiril je uvrstio ime svetoga Ivana Zlatoustoga u liturgijske diptihe, čime je učvrstio puno zajedništvo s Rimskom Crkvom.

Kada je 428. godine carigradskim patrijarhom postao Nestorije i počeo širiti krivovjerje da se u Kristu nalaze dvije odvojene osobe te da Blažena Djevica Marija nije Bogorodica nego samo Kristorodica, sveti je Ćiril ustao u beskompromisnu obranu vjere. U svojim poslanicama i spisima branio je naziv Bogorodica (Theotokos), naglašavajući da je Sin Božji postao pravi čovjek i da je božanska i ljudska narav sjedinjena u jednoj jedinstvenoj božanskoj Osobi, što se naziva hipostatskim sjedinjenjem. Ćiril se obratio papi Celestinu I., koji je na rimskome saboru 430. godine osudio Nestorija i ovlastio Ćirila da u ime Apostolske Stolice izvrši presudu.

Godine 431. sazvan je Treći ekumenski sabor u Efezu, na kojemu je sveti Ćiril predsjedao u ime pape Celestina. Saborski su oci svečano potvrdili Ćirilov pravovjerni nauk, svrgnuli krivovjerca Nestorija i proglasili Presvetu Djevicu Mariju Bogorodicom, što je izazvalo neizrecivo slavlje vjernoga puka. Iako je nakon sabora pretrpio privremeno utamničenje zbog političkih spletki, Ćiril se pobjedonosno vratio u Aleksandriju te je 433. godine sklopio mir s Ivanom Antiohijskim. Kao neumorni bogoslov napisao je brojne komentare Svetoga pisma, apologetska djela protiv cara Julijana Apostate i traktate o Presvetom Trojstvu i utjelovljenju, naglašavajući da je Kristovo tijelo u svetoj euharistiji životvorno jer je to tijelo samoga utjelovljenoga Boga. Nakon gotovo trideset i dvije godine slavnoga biskupskoga služenja, sveti je Ćiril u miru usnuo u Gospodinu 444. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Ćirila Aleksandrijskoga u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 27. lipnja, dok se u nekim latinskim kalendarima spominje 28. siječnja, a u Istočnim Crkvama 18. siječnja i 9. lipnja. Papa Lav XIII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1883. godine. Crkva ga časti kao stupa pravovjerja, Pečat otaca i najvećega branitelja dogme o utjelovljenju i božanskome materinstvu Marijinu. Zaštitnik je teologa, branitelja vjere i marijanskih bogoslova. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu istočnoga obreda s omoforom, držeći pero i knjigu svojih spisa, često s ikonom Bogorodice s Djetetom Isusom na prsima ili u ruci.

Isti dan, 27. lipnja, slave se i