Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Maron

Sveti Maron
Klikni za povećanje
×
Sveti Maron
Sveti Maron. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PUSTINJAK

Sveti Maron

Spomendan
9. veljače
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
410.

Život

Sveti Maron bio je kršćanski pustinjak i svećenik koji je živio i posvetio svoj život Bogu na gori blizu grada Apameje u Siriji tijekom druge polovice četvrtoga i početkom petoga stoljeća. Potaknut ljubavlju prema savršenome predanju Kristu, povukao se na samotnu goru gdje je pronašao napušteni poganski hram. Maron je taj hram očistio od idola i posvetio ga živome Bogu, načinivši od njega mjesto trajne kršćanske molitve.

Provodio je život pod vedrim nebom, nemajući nikakvoga zaklona od snijega, vjetra i ljetne žege, koristeći samo malu kolibu od životinjskih koža u trenucima najvećih nepogoda. Njegov je život bio obilježen neprestanim postom, dubokom unutarnjom sabranošću i ustrajnim bdjenjem. Smatrao je da se istinska pobjeda nad grijehom postiže potpunim mrtvljenjem sjetila i neprekidnim razgovorom sa Stvoriteljem.

O njegovoj izvanrednoj svetosti i čudesima opširno piše blaženi Teodoret Cirski u svojoj Povijesti redovnika, nazivajući ga božanskim Maronom koji je posadio mnoge vrtove asketskoga života po čitavoj Siriji. Sveti Ivan Zlatousti gajio je prema njemu duboko poštovanje te mu je iz svoga progonstva uputio toplo pismo, preporučujući se u njegove svete molitve. Nakon mnogih godina herojske askeze, sveti je Maron u miru usnuo u Gospodinu oko 410. godine.

Čuda

Sveti je Maron za života primio obilate darove Duha Svetoga. Drevna crkvena predaja svjedoči da je po njegovoj molitvi Bog liječio ne samo tjelesne bolesti, groznice i nemoći, nego i duševne rane, oslobađajući ljude od opsjednuća zlim dusima i pohlepe. K njegovoj samotnoj gori hodočastilo je nebrojeno mnoštvo naroda, a svatko tko bi se s vjerom obratio njegovu zagovoru nalazio je ozdravljenje duše i tijela.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Marona slavi se 9. veljače. Nad njegovim časnim grobom u Siriji podignut je glasoviti samostan Bet Maron, koji je postao duhovno i nacionalno središte maronitskoga naroda. Po njemu je čitava Maronitska Crkva, istočna katolička Crkva u punom zajedništvu sa Svetom Stolicom, dobila svoje ime. Glavni je zaštitnik Maronitske Crkve i Libanona. U umjetnosti se prikazuje u monaškoj odjeći s kapucom, držeći križ i štap, često s prikazom planina Libana i cedrova u pozadini.

Isti dan, 9. veljače, slave se i