Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Ivan Zlatousti

Sveti Ivan Zlatousti
Klikni za povećanje
×
Sveti Ivan Zlatousti
Sveti Ivan Zlatousti. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Ivan Zlatousti

Spomendan
13. rujna
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
407.

Život

Sveti Ivan rodio se u Antiohiji oko 347. godine u uglednoj kršćanskoj obitelji. Otac Sekund, visoki časnik u sirijskoj vojsci, umro je ubrzo nakon njegova rođenja, pa je brigu o Ivanovu odgoju preuzela njegova dvadesetogodišnja majka Antuza, žena iznimne vjere i kreposti. Osigurala mu je najbolje obrazovanje u glasovitim školama Antiohije, gdje je Ivan učio govorničko umijeće kod slavnoga poganskoga retora Libanija. No kada je susreo svetoga biskupa Meletija, Ivan se posve odvratio od svjetovnih nauka, primio sveto krštenje i bio postavljen za lektora. Vođen željom za strožim životom, proveo je nekoliko godina u monaškoj zajednici i u samotnoj pećini u pustinji, no narušeno zdravlje primoralo ga je na povratak u grad.

Biskup Flavijan zaredio ga je 386. godine za prezbitera. Tijekom dvanaest godina svećeničkoga služenja u Antiohiji, Ivan je postao najslavniji propovjednik kršćanskoga svijeta, tumačeći svakodnevno Sveto pismo i tješeći narod, osobito u glasovitim govorima O kipovima, kada je grad strahovao od careve osvete. Zbog neusporedive rječitosti i božanskoga nadahnuća u govoru, Crkva mu je kasnije podarila nadimak Zlatousti, Chrysostomos. Godine 397. car Arkadije pozvao ga je na prijestolje carigradskoga patrijarha, kamo je Ivan doveden potajno i posvećen u veljači 398. godine.

Kao carigradski biskup, Ivan je odmah započeo temeljitu duhovnu i moralnu obnovu. Smanjio je raskoš biskupskoga dvora, ukinuo gozbe i sagradio veliku bolnicu za siromahe od ušteđenoga novca. Od klera i monaha zahtijevao je strogu disciplinu, a s ambona je neustrašivo opominjao bogate i dvorjane zbog njihove taštine, raskoši i nepravde prema slabima. Time je stekao golemu ljubav puka, ali i mržnju carskoga dvora, osobito carice Eudoksije, te zavidnih biskupa predvođenih aleksandrijskim patrijarhom Teofilom.

Na nezakonitome Saboru pod hrastom 403. godine neprijatelji su ga osudili i protjerali, no car ga je morao odmah vratiti zbog pobune naroda i potresa u prijestolnici. Ubrzo su progoni ponovno započeli te je Zlatousti 404. godine konačno prognan u zabačeni Kukuz u Armeniji. Iako je sveti papa Inocent I. ustao u njegovu obranu i proglasio njegovo svrgavanje ništavnim, progonitelji su Ivana podvrgnuli još težemu putovanju prema obali Crnoga mora. Iscrpljen glađu, bolestima i grubostima vojnika koji su ga vodili po kiši i žegi, sveti je Ivan Zlatousti predao svoj duh Bogu 14. rujna 407. godine u Komani u Pontu, izgovorivši svoje posljednje slavne riječi: "Bogu hvala za sve".

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Ivana Zlatoustoga u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 13. rujna, dan uoči njegove smrti, dok ga istočne Crkve svečano časte 27. siječnja, 30. siječnja i 13. studenoga. Njegove su svete relikvije 438. godine u trijumfu prenesene u Carigrad u crkvu Svetih Apostola, a kasnije su dospjele u baziliku svetoga Petra u Rimu. Papa Pio X. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom kršćanskih propovjednika.

Kao crkveni naučitelj ostavio je neprocjenjivu riznicu komentara Svetoga pisma, homilija i teoloških spisa, među kojima se osobito ističe djelo O svećeništvu. Po njemu nosi ime i najraširenija liturgija istočnoga obreda. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s knjigom evanđelja u ruci, perom ili golubicom nad ramenom, simbolom Duha Svetoga koji je nadahnjivao njegove zlatne riječi.

Isti dan, 13. rujna, slave se i