SVETAC · BISKUP
Sveti Euherije Lionski
- Spomendan
- 16. studenoga
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 449.
Život
Sveti Euherije rodio se u drugoj polovici četvrtoga stoljeća u uglednoj rimskoj senatorskoj obitelji u Galiji. Stekao je izvrsno klasično obrazovanje te je u braku sa suprugom Gagom dobio dvojicu sinova, Veranija i Salonija, koje je odgajao u dubokoj kršćanskoj pobožnosti. Nakon smrti svoje supruge, Euherije je odlučio napustiti sve svjetovne časti i posvetiti se monaškomu životu. Sa svojim sinovima povukao se u glasoviti samostan Lérins, a ubrzo potom prešao je na susjedni samotni otok Lerona, današnji Sainte-Marguerite, gdje se posve predao askezi, razmatranju Svetoga pisma i teološkomu studiju.
Čeznuo je za odlaskom među pustinjake u egipatsku Tebaida, pa se za savjet obratio svetomu Ivanu Kasijanu. Kasijan mu je umjesto odlaska poslao svoje duhovne spise, a Euherije je u toj samoći sastavio znamenito djelo U pohvalu pustinji, upućeno svetomu Hilariju Arleškomu, te spis O preziru svijeta. Glas o njegovoj iznimnoj svetosti, mudrosti i bogoslovnoj učenosti proširio se čitavom Galijom, pa su ga kler i vjerni puk oko 434. godine jednodušno izabrali za biskupa grada Lyona. Kao metropolit Lyona predvodio je biskupe na Prvome saboru u Orangeu 441. godine, mudro braneći crkvenu stegu i pravovjerni nauk.
Kao brižan pastir napisao je vrijedna teološka djela za pouku svojih sinova, koji su i sami postali sveti biskupi, te sastavio brojne homilije i potresne spise o mučeništvu svetih svjedoka vjere, među kojima se osobito ističe povijest tebanske legije i svetoga Mauricija. Sveti Euherije je nakon plodnoga i kreposnoga biskupskoga rada u miru preminuo oko 449. godine u Lyonu.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Euherija Lionskoga slavi se 16. studenoga. Rimski martirologij trajno čuva spomen na njegovo asketsko povlačenje na lerinske otoke, njegovo uzvišeno biskupsko služenje u Lyonu i njegove spise o slavnim mučenicima. Crkva ga časti kao velikoga teologa, monaha i uzornoga biskupa ranoga kršćanstva u Galiji. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskome ruhu s mitrom i štapom, držeći pero i knjigu svojih spisa o pustinji i mučenicima. Zaštitnik je teologa, kršćanskih pisaca i monaha.
Isti dan, 16. studenoga, slave se i
- Sveta Agneza Asiška, djevica 13. stoljeće
- Sveta Margareta Škotska, kraljica 11. stoljeće
- Sveti Edmund Rich od Canterburyja, biskup 13. stoljeće
- Sveti Otmar od Sankt Gallena, opat 8. stoljeće
- Blaženi Edvard Osbaldeston, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Šimun od Cave, opat 12. stoljeće
- Sveta Gertruda Velika, djevica 14. stoljeće
- Sveti Augustin i Felicita iz Kapue, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Leokadije i Luzor, pravednici 4. stoljeće