SVETAC · PUSTINJAK
Sveti Arsenije Veliki
- Spomendan
- 8. svibnja
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 449.
Život
Sveti Arsenije Veliki rodio se oko 354. godine u Rimu u plemenitoj i uglednoj kršćanskoj obitelji. Stekao je vrhunsko obrazovanje, osobito u klasičnoj grčkoj književnosti i filozofiji, te je u Rimu stupio u klerički stalež postavši đakon Rimske Crkve. Kada je car Teodozije Veliki zatražio od cara Gracijana i svetoga pape Damaza da mu na Zapadu pronađu vrsna učitelja za njegova sina Arkadija, izbor je pao na Arsenija. Godine 383. Arsenije je stigao u Carigrad, gdje je punih jedanaest godina odgajao carske sinove Arkadija i Honorija. Na carskome dvoru uživao je goleme počasti, bogatstvo i raskoš, no u njegovu je srcu neprestano rasla čežnja za potpunim predanjem Bogu i odricanjem od svijeta.
Nakon dugih i usrdnih molitava da mu Gospodin pokaže put spasenja, začuo je tajanstveni glas s neba: "Arsenije, bježi od ljudi i spasit ćeš se". Taj poziv potaknuo ga je da potajno napusti prijestolnicu, ukrca se na lađu za Aleksandriju i pođe u zloglasnu egipatsku pustinju Sket. Ondje je zatražio prijem među pustinjake te je doveden u ćeliju svetoga Ivana Patuljka. Želeći provjeriti njegovu poniznost, starac Ivan ga je ostavio da stoji dok su ostali sjedili za stolom, a zatim mu je s prezirom bacio komad kruha na pod. Arsenije je ponizno sjeo na zemlju i pojeo kruh, pokazavši da je doista umro svjetovnoj oholosti.
U pustinji je Arsenije proveo pedeset i pet godina u najstrožoj askezi, neprestanoj molitvi i šutnji. Da bi okajao raskoš dvorskoga života, nosio je najbjedniju odjeću, a vodu u kojoj je močio palmine grane za pletenje košara nije mijenjao nego samo nadolijevao, podnoseći nesnosan smrad radi pokore za mirise koje je nekoć koristio. Iz njegovih su očiju neprestano tekle suze pobožnosti i skrušenja. Kada su ga nakon duge potrage pronašli izaslanici cara Arkadija, odbio se vratiti na dvor i odbio je dijeliti carske milostinje, ljubeći nadasve skrovitost i samoću s Bogom. Preminuo je u dubokoj starosti oko 450. godine u Troeu u Egiptu, ostavivši iza sebe uspomenu savršenoga pustinjaka kojega su suvremenici prozvali Velikim.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Arsenija Velikoga slavi se 8. svibnja. Rimski martirologij trajno časti njegov sveti spomen u pustinji Sket u Egiptu. Njegov životopis napisao je sveti Teodor Studit, a izreke svetoga Arsenija uvrštene su u glasovite zbirke pustinjskih otaca kao trajno vrelo duhovne mudrosti. Prikazuje se kao ostarjeli pustinjak duge bijele brade, u siromašnoj monaškoj odjeći od kostrijeti, kako u suzama plete palmine košare ili moli podignutih ruku pred pećinom. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i svih koji traže sabranost, šutnju i duboki unutarnji mir s Gospodinom.
Isti dan, 8. svibnja, slave se i
- Blažena Ulrika Nisch, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Alojzije Rabatà, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Amato Ronconi, trećoredac 13. stoljeće
- Sveti Akacije Carigradski, vojnik i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Benedikt II., papa 7. stoljeće
- Sveti Bonifacije IV., papa 7. stoljeće
- Sveti Deziderat od Bourgesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Eladije od Auxerrea, biskup 4. stoljeće
- Sveti Gibrijan, prezbiter 6. stoljeće
- Sveti Martin od Saujona, prezbiter i opat 4. stoljeće
- Sveti Viktor Maur, vojnik i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Viro od Roermonda, biskup 8. stoljeće
- Blažena Marija Katarina od svetog Augustina de Longpré, djevica 17. stoljeće
- Blaženi Anđeo iz Massaccija, prezbiter i mučenik 13. stoljeće
- Blaženi Antun Bajewski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Metron, pustinjak 8. stoljeće