Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Sabin od Piacenze

Sveti Sabin od Piacenze
Klikni za povećanje
×
Sveti Sabin od Piacenze
Sveti Sabin od Piacenze. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Sabin od Piacenze

Spomendan
11. prosinca
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
420.

Život

Sveti Sabin bio je pastir i biskup grada Piacenze, u pokrajini Emiliji u sjevernoj Italiji, na prijelazu iz četvrtoga u peto stoljeće. Njegovo biskupsko služenje trajalo je gotovo pola stoljeća, postavši jednim od najvažnijih razdoblja duhovne i pastoralne izgradnje emilijske Crkve.

Sabin je bio čovjek duboke molitve, kreposnoga života i nepokolebljivi branitelj nicejskoga pravovjerja. Kao bliski prijatelj i duhovni suborac svetoga Ambrozija Milanskoga, Sabin se s velikim žarom borio protiv arijanskoga krivovjerja, pobijajući zablude koje su unosile razdor među vjernike. Njegova teološka mudrost bila je cijenjena na crkvenim saborima u Akvileji i Rimu, gdje je odlučno branio božanstvo našega Gospodina Isusa Krista.

Kao brižan pastir Sabin je neumorno obilazio gradove i sela svoje biskupije, privodeći nebrojeno mnoštvo pogana k evanđelju i krštenju. Osobito se posvetio promicanju djevičanstva i posvećenoga života, utemeljivši prve samostane i svetišta za djevice posvećene Bogu u Piacenzi. Njegov je dom bio utočište za siromahe i putnike, a njegova riječ donosila je mir i utjehu. Nakon dugotrajnoga, svetoga i bogougodnoga rada na vinogradu Gospodnjem, sveti je Sabin u miru preminuo 420. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Sabina od Piacenze slavi se 11. prosinca. Rimski martirologij trajno ga slavi kao biskupa koji je mnoštvo priveo Kristovoj vjeri, utemeljio svetišta za djevice i nesalomljivo branio nicejsku istinu. Glavni je zaštitnik grada Piacenze i suzaštitnik biskupije Piacenza-Bobbio. Njemu u čast u Piacenzi je podignuta znamenita bazilika svetoga Sabina, u kojoj se s velikim poštovanjem čuvaju njegovi sveti zemni ostaci. U umjetnosti se prikazuje u biskupskome ruhu s mitrom i pastoralnim štapom, držeći knjigu pravovjernoga nauka i maketu crkve.

Isti dan, 11. prosinca, slave se i