Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Auksencije iz Bitinije

Sveti Auksencije iz Bitinije
Klikni za povećanje
×
Sveti Auksencije iz Bitinije
Sveti Auksencije iz Bitinije. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I ARHIMANDRIT

Sveti Auksencije iz Bitinije

Spomendan
14. veljače
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
473.

Život

Sveti Auksencije rodio se početkom petoga stoljeća u Siriji. Bio je čovjek plemenita roda, a u mladosti je služio kao visoki časnik u carskoj vojsci cara Teodozija Mlađega u Carigradu. Iako je živio na dvoru, srce mu je čeznulo za potpunim posvećenjem Bogu. Napustio je vojnu službu, razdijelio imanje siromasima i primio svećenički red.

Vođen željom za strogom askezom, povukao se na goru Skopu u Bitiniji, nedaleko od Halkedona. Ondje se nastanio na jednoj istaknutoj stijeni i uzvisini, poput katedre, posvetivši se neprestanoj molitvi i postu. Postao je arhimandrit mnogim redovnicima koji su se okupili oko njega.

Kada se 451. godine u Kalcedonu sastao Četvrti ekumenski sabor, car Marcijan je pozvao Auksencija da sudjeluje na saboru. Svojim dubokim poznavanjem vjere i snažnim glasom kreposti, Auksencije je neustrašivo ustao u obranu kalcedonskoga nauka, pobijajući monofizitske zablude. Nakon sabora vratio se na svoju goru, gdje je nastavio moliti za Crkvu i poučavati stotine vjernika koji su hrlili k njemu. Preminuo je u Gospodinu u dubokoj starosti oko 470. godine.

Čuda

Sveti je Auksencije bio obdaren silnim darom čudotvorstva. Znakom svetoga križa vraćao je vid slijepima, liječio gubavce i hrome te oslobađao one koje su zlostavljali nečisti dusi. Njegova je molitva imala toliku snagu da su mnogi okorjeli grješnici već pri samom pogledu na njega briznuli u plač i činili pokoru.

Štovanje i zaštitništvo

Katolička i Istočne Crkve slave spomendan svetoga Auksencija iz Bitinije 14. veljače. Njegov se spomen nalazi u Rimskom martirologiju, gdje se hvali kao arhimandrit koji je s uzvišenoga mjesta poput katedre kreposnim glasom branio kalcedonsku vjeru. Prikazuje se u monaškom ruhu istočnoga prezbitera, s križem u ruci, kako stoji na stijeni u molitvi.

Isti dan, 14. veljače, slave se i