Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Maruta

Sveti Maruta
Klikni za povećanje
×
Sveti Maruta
Sveti Maruta. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Maruta

Spomendan
16. veljače
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
420.

Život

Sveti Maruta bio je ugledni pastir i biskup grada Majferkata u Mezopotamiji, na granici Rimskoga i Perzijskoga Carstva, na prijelazu iz četvrtoga u peto stoljeće. Bio je čovjek izvanredne mudrosti, duboke svetosti i vrsni liječnik, a gajio je blisko prijateljstvo sa svetim Ivanom Zlatoustim.

Maruta je sudjelovao na Prvome carigradskom saboru 381. godine te na saboru u Antiohiji, no njegovo je glavno životno djelo bilo posvećeno obnovi Crkve u Perziji, koja je bila strahovito opustošena tijekom dugotrajnih progona pod kraljem Šapurom II. Bizantski car Teodozije II. poslao ga je kao carskoga poslanika na perzijski dvor. Ondje je Maruta svojom krotkošću, svetačkim životom i liječničkim umijećem zadobio veliko poštovanje i naklonost perzijskoga kralja Jezdegerda I., nadvladavši spletke zoroastrijskih maga.

Isprosio je od kralja vjersku slobodu za kršćane, obnovio porušene crkve i sazvao povijesni crkveni sabor u Seleuciji i Ktezifontu 410. godine, na kojemu su prihvaćeni kanoni Nicejskoga sabora i uspostavljen pravilan crkveni poredak u Perzijskome Carstvu. Maruta je bio i plodan bogoslovni pisac: sastavio je Djela perzijskih mučenika, Povijest Nicejskoga sabora te predivne liturgijske himne o Presvetoj Euharistiji i Časnome Križu. Svojim neumornim radom prikupio je posmrtne ostatke nebrojenih perzijskih mučenika i pohranio ih u svome biskupskom gradu, koji je zbog toga prozvan Martiropol, Grad mučenika. Preminuo je u miru u Gospodinu prije 420. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Marute slavi se 16. veljače, dok se u nekim istočnim kalendarima spominje i 4. prosinca. Podjednako ga s velikim poštovanjem časte Latinska, Grčka, Koptska i Sirijska Crkva kao oca i obnovitelja perzijskoga kršćanstva. Zaštitnik je liječnika, diplomata i mirotvoraca. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskome ruhu istočnoga obreda s omoforom, držeći relikvijar s moćima perzijskih mučenika i pero kojim je bilježio njihova sveta svjedočanstva.

Isti dan, 16. veljače, slave se i