Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Josip Allamano

Blaženi Josip Allamano
Klikni za povećanje
×
Blaženi Josip Allamano
Blaženi Josip Allamano. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Josip Allamano

Spomendan
16. veljače
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1926.

Život

Sveti Josip Allamano rodio se 21. siječnja 1851. godine u Castelnuovo d'Astiju u Pijemontu u sjevernoj Italiji, kao četvrto od petero djece u pobožnoj obitelji Josepha i Marijane Cafasso. Njegova majka bila je rođena sestra svetoga Josipa Cafassa, glasovitoga odgojitelja i dobročinitelja. Otac mu je preminuo od antraksa kada je Josip imao tek tri godine. Od 1861. do 1866. godine pohađao je oratorij svetoga Ivana Bosca u Valdoccu u Torinu, gdje je primio temeljit kršćanski odgoj.

Nakon završetka školovanja stupio je u dijecezansko sjemenište u Torinu te je za svećenika zaređen 20. rujna 1873. godine. Godine 1876. postigao je doktorat iz teologije na Papinskom teološkom fakultetu u Torinu, a potom je imenovan duhovnikom u velikom dijecezanskom sjemeništu. Dana 2. listopada 1880. godine, u dobi od samo dvadeset i devet godina, imenovan je rektorom glasovitoga svetišta Gospe Tješiteljice (Santuario della Consolata) u Torinu, dužnost koju je savjesno i plodonosno obnašao sve do svoje smrti. Obnovio je to povijesno svetište, proširio ga gradnjom novih kapela i pretvorio ga u žarište duhovne obnove i karitativnoga rada cijeloga grada.

Nakon što je 1891. godine čudesno prebolio tešku bolest, don Josip je dao zavjet da će osnovati misionarsku družbu za naviještanje evanđelja među narodima koji još nisu upoznali Krista. Tako je 29. siječnja 1901. godine utemeljio Institut misionara Gospe Tješiteljice (misionari Consolate), a već sljedeće godine prva četiri misionara uputila su se u Keniju. Uvidjevši veliku potrebu za ženskim apostolatom u misijama, 29. siječnja 1910. godine utemeljio je i žensku granu: Sestre misionarke Gospe Tješiteljice.

Don Josip je duboko patio zbog nedovoljnoga poznavanja i podupiranja misija u kršćanskom narodu. Godine 1912. obratio se papi Piju X. s prijedlogom da se u cijeloj Crkvi ustanovi poseban godišnji dan posvećen molitvi i prikupljanju pomoći za misije, što je kasnije urodilo proglašenjem Svjetskoga dana misija. Tijekom Prvoga svjetskoga rata neumorno se brinuo za prognanike, ranjenike i mobilizirane bogoslove. Iscrpljen bolešću i brigama, preminuo je u Torinu 16. veljače 1926. godine.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje Serafine Nyambure, mlade laičke misionarke iz Kenije. U lipnju 1971. godine oboljela je od akutnoga fulminantnog virusnog hepatitisa s prestankom rada bubrega, teškim edemima i dubokom komom. Kada su liječnici odustali od svakoga liječenja, nakon molitava upućenih don Josipu Allamanu bolesnica je u noći između 26. i 27. rujna u trenutku i potpuno ozdravila.

Za njegovu kanonizaciju ispitan je i priznat čudesan događaj koji se zbio 7. veljače 1996. godine u prašumi brazilske savezne države Roraima. Pripadnika plemena Yanomami, po imenu Sorino, u šumi je napao jaguar koji mu je smrskao lubanju i nanio teške povrede mozga. Misionari Consolate prevezli su ga u bolnicu gdje je operiran dok su redovnici i rodbina molili devetnicu svetom Allamanu. Protivno svim medicinskim zakonima, ranjenik je potpuno ozdravio bez ikakvih posljedica.

Štovanje i zaštitništvo

Josipa Allamana blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 7. listopada 1990. godine, a svetim papa Franjo 20. listopada 2024. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 16. veljače, na dan njegova preminuća. Njegovo tijelo počiva u kapeli kuće matice misionara Consolate u Torinu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom ruhu, često s likom Gospe Tješiteljice i zemljopisnom kartom misijskih zemalja.

Isti dan, 16. veljače, slave se i