BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Vincent Grossi
- Spomendan
- 7. studenoga
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1917.
Život
Sveti Vincent Grossi rodio se 9. ožujka 1845. godine u mjestu Pizzighettone u pokrajini Cremoni u Italiji, kao pretposljednje od desetero djece u radišnoj i pobožnoj obitelji mlinara Baldassarra Grossija i Maddalene Cappellini. Od majke je naučio moliti, a od oca poštovati rad i stegu. Promatrajući starijega brata Giuseppea koji se pripremao za svećeništvo, i Vincent je u svome srcu osjetio klicu duhovnoga zvanja.
Iako su roditelji u početku trebali njegovu pomoć u mlinu, Vincent je preko dana marljivo radio s ocem, a navečer učio pod vodstvom mjesnoga župnika. Kada su se prilike smirile, 1864. godine stupio je u dijecezansko sjemenište u Cremoni. Za svećenika je zaređen 22. svibnja 1869. godine. Nakon prvih kapelanskih službi, 1873. godine imenovan je župnikom u Regoni, selu u kojem su ljudi bili duhovno zapušteni i udaljeni od Crkve. Don Vincent je svojom strpljivošću, cjelodnevnim boravkom u ispovjedaonici i satima provedenim pred svetohraništem potpuno preobrazio župu u živu zajednicu vjere. Bio je glasovit i omiljen propovjednik, pa su ga često pozivali da predvodi pučke misije diljem biskupije.
Godine 1883. poslan je za župnika u Vicobellignano, iznimno zahtjevnu župu u kojoj je djelovala snažna metodistička zajednica. Prema protestantima je nastupio s velikim poštovanjem i evanđeoskom blagošću, govoreći: »Metodisti moraju shvatiti da i njih ljubim«. Trudio se za sve biti »štap koji podupire, a ne šiba koja ranjava«, pa su ubrzo i protestantske obitelji počele slati svoju djecu u njegovu župnu školu.
Uvidjevši hitnu potrebu za kršćanskim odgojem djevojaka na selu, don Vincent je 1885. godine u Vicobellignanu okupio skupinu mladih žena i postavio temelje nove redovničke obitelji: Kćeri Oratorija. Družbu je stavio pod zaštitu svetoga Filipa Nerija, apostola kršćanske radosti, odabravši oratorij kao glavno polje rada za spasenje i obrazovanje zapuštene mladeži. Sam je živio u dragovoljnom siromaštvu, sav predan stadu i svojoj novoj zajednici. Kada ga je 1917. godine shvatila teška upala potrbušnice, podnio je bolesti bez prigovora. Preminuo je u Vicobellignanu 7. studenoga 1917. godine u sedamdeset i drugoj godini života, izgovorivši svoje posljednje riječi koje su postale geslo njegovih sestara: »Put je otvoren: treba ići naprijed!«
Čuda
Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala dva čudesna ozdravljenja izvedena po njegovu zagovoru, jedno iz 1945., a drugo iz 1949. godine, koja su liječnička povjerenstva proglasila znanstveno neobjašnjivima.
Za njegovu kanonizaciju ispitan je i potvrđen slučaj čudesnoga ozdravljenja novorođene djevojčice iz Pizzighettonea iz 1990. godine. Dijete je patilo od teškoga i smrtonosnog oblika eritropoetske anemije tipa 2, a život joj se mogao održavati jedino stalnim transfuzijama krvi jer nije bilo podudarnoga darivatelja koštane srži. Nakon što je sestra Kćeri Oratorija potaknula roditelje i rodbinu na molitvu blaženom Vincentu Grossiju, djevojčica je u kratkom vremenu potpuno i trajno ozdravila bez ikakvoga daljnjeg liječenja, što su liječnici i teolozi u Rimu proglasili izvanrednim čudom.
Štovanje i zaštitništvo
Vincenta Grossija blaženim je proglasio papa Pavao VI. 1. studenoga 1975. godine, a svetim papa Franjo 18. listopada 2015. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 7. studenoga, na dan njegova preminuća. Njegovo časno tijelo počiva u kapeli kuće matice Kćeri Oratorija u Lodiju u Italiji. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom ruhu sa štolom, držeći križ ili katekizam u ruci, okružen seoskom djecom.
Isti dan, 7. studenoga, slave se i
- Sveti Amarant od Albija, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Engelbert od Kölna, biskup i mučenik 13. stoljeće
- Sveti Florencije od Strasbourga, biskup 6. stoljeće
- Sveti Herkulan od Perugije, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Hijacint Castañeda i Vincent Lê Quang Liêm, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Kungar (Congar), opat 6. stoljeće
- Sveti Lazar s gore Galesiona, stupnik 11. stoljeće
- Sveti Prosdocim od Padove, biskup 1. stoljeće
- Sveti Vilibrord, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Antun Baldinucci, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Baud od Toursa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Hijeron i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar Wu Guosheng, vjeroučitelj i mučenik 19. stoljeće