SVETICA · DJEVICA
Sveta Marija Bernarda Soubirous
- Spomendan
- 16. travnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Sveta Marija Bernarda Soubirous, u narodu s ljubavlju zvana Bernardica, rođena je 7. siječnja 1844. godine u Lourdesu u Francuskoj, u iznimno siromašnoj obitelji mlinara. Kao djevojčica krhkoga zdravlja, nepismena i jednostavna, pomagala je roditeljima čuvajući ovce. Godine 1858. u špilji Massabielle doživjela je osamnaest ukazanja Bezgrješne Djevice Marije, koja joj se objavila kao Bezgrješno Začeće i pozvala svijet na molitvu, pokoru i obraćenje. Bernardica je vjerno prenijela Gospine poruke unatoč sumnjama, ispitivanjima i pritiscima svjetovnih i crkvenih vlasti.
Nakon što su ukazanja u Lourdesu privukla mnoštvo hodočasnika, Bernardica je žudjela za skrovitošću i potpunim predanjem Bogu. Stupila je u samostan Sestara kršćanske ljubavi i školovanja u Neversu, gdje je obukla redovnički habit i uzela ime Marija Bernarda. U samostanu je živjela skrivenim, skromnim i poniznim životom, obavljajući jednostavne poslove pomoćnice u sakristiji i bolničarki.
U Neversu je provela preostale godine života trpeći od teške astme, koštane tuberkuloze i drugih tjelesnih boli, koje je sjedinjavala s mukom Kristovom. Svoje je trpljenje sažela riječima: »Moja je zadaća biti bolesna«. Preminula je 16. travnja 1879. godine u Neversu u trideset i petoj godini života, s molitvom na usnama: »Sveta Marijo, Majko Božja, moli za mene, jadnu grješnicu«. Ispunila je riječi evanđelja: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima« (Mt 11,25U ono vrijeme reče Isus: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.).
Čuda
Prigodom kanonskoga prepoznavanja relikvija njezino je tijelo pronađeno potpuno neraspadnuto, mirna i netaknuta lica, što je Crkva prepoznala kao izvanredan znak Božje milosti.
Štovanje i zaštitništvo
Svetom ju je proglasio papa Pio XI. 8. prosinca 1933. godine, na svetkovinu Bezgrješnoga Začeća. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u staklenom relikvijaru u kapeli samostana svetoga Gildarda u Neversu. Spomendan joj se slavi 16. travnja, na dan njezine smrti, a u Francuskoj i 18. veljače. Prikazuje se u redovničkom habitu sestara iz Neversa ili u seoskoj odjeći pastirice kako kleči s krunicom u ruci pred Gospom u špilji.
Isti dan, 16. travnja, slave se i
- Blaženi Joakim Piccolomini, redovnik 14. stoljeće
- Sveta Engracija, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Benedikt Josip Labre, hodočasnik i pokornik 18. stoljeće
- Sveti Drogo, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Fruktuoz od Brage, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kontard od Estea, hodočasnik 13. stoljeće
- Sveti Magnus Orkneyski Erlendsson, mučenik 12. stoljeće
- Sveti Turibije od Astorge, biskup 5. stoljeće
- Blaženi Petar Delépine, Ivan Ménard i dvadeset i četiri drugarice, mučenici 18. stoljeće
- Sveti Gaj i Krementije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Optat i sedamnaest drugova, mučenici 4. stoljeće